Hrvatski učitelj, pedagoški staleški mjesečnik izlazio je u Zagrebu, a posebice se bavio pitanjem pedagogije i pedagoških pristupa u školama. Ovaj članak mogao bi zaintrigirati buduće učitelje, jer bi mogli uvidjeti neke temeljne pedagoške pristupe iz izdanja koje je izašlo 1922. godine. Ako vas zanima problematika pedagoških viđenja i problematizacije u školama, ovaj članak je za vas!
Usmjerenost na učenika!
Nastava i nastavna organizacija, kao i pedagoški instrumenti, trebali bi biti usmjereni na glavnog subjekta u školi – učenika. Problem odgoja (u obrazovanju) sadržava dva cilja: nastavno gradivo i onoga kome to gradivo treba poučavati. Treći je subjekt učitelj odnosno odgajatelj. Što on mora biti ovisi o metodi koja je potrebna da se učeniku pomogne na valjan način. Svojstva koja mora imati učitelj-odgajatelj ovisi o psihologiji samog učenika. Učitelji-početnici koji započinju svoju praksu bez poznavanja psihologije bit će u pogrešnoj poziciji, jer ako se društvena bića (učenici) i njihovi karakteri krivo izgrade, takve se greške gotovo sigurno ne mogu ispraviti.
Teoretičko znanje i izučavanje nasuprot praksi – što je bitnije?
Svrha teoretičkog izučavanja jeste da svede na minimum pokuse nad učenicima, koja gotovo uvijek prate učitelje – početnike. Stoga je učitelju kao prenositelju znanja i odgajatelju, vrlo bitno da temeljito poznaje građu kojom se služi, ali i sredstva kojima će to odraditi – poznavanje psihologije i pedagogije kao temelja za uspješnu praksu.
Strukturirane aktivnosti vezane uz znanje i učenje
Fiziološka je potreba djece između dvanaeste i petnaeste godine da nađu oduška svojoj bogatoj energiji u nečemu, što je praktičnijeg obilježja nego što je nogomet, tenis ili kriket. Iako su ove aktivnosti valjane i pravodobne, vrijeme bi se trebalo provoditi i na strukturiraniji način koji pridonosi razvoju znanja, vještina i kompetencija u akademskoj sferi. Upravo se u igrama očituje, kako je impuls u tom razdoblju manji za fizička junaštva, a veći u smjeru duševnih napora i kognitivnih afiniteta – poput šaha ili kartanja. Dužnost je uzgojnih oblasti da pođu u susret tim zahtjevima osnivanjem razreda ili tečajeva takvih aktivnosti – za djevojčice i dječake, koji su po svojim godinama i obilježjima došli u kategoriju toga pitanja. Prijedlog je da učitelj prosudi stvar sa svog stajališta u nadi da će razviti nacrt koji će biti od koristi učenicima, osposobljavajući ih za njihova buduća zanimanja, ali istodobno ne zanemarivajući vrijednost učenika kao intelektualca i inteligentnog pojedinca.
Odgoj i osposobljavanje?
Neosporiva je činjenica da odgoj nije onaj čimbenik koji mladića ili djevojku osposobljava da nagomilava bogatstvo, ali mu uz poučavanje omogućava da ima širok i logičan pogled na svijet, prilike i događaje. Stoga odgoj mora biti posve slobodnog karaktera, sadržavajući naročito čitanje, pisanje, aritmetiku itd.
Eksperimentalna pedagogija – za ili protiv?
Pristaše eksperimentalne pedagogije smatraju da će učitelj biti u mogućnosti prikupljati nužne podatke o znanstvenoj psihologiji putem eksperimenata, a da su učinci višestruko pozitivni. Prvotno će omogućiti učitelju da proučava duševna svojstva učenika, koja će iskoristiti u svrhu rada prema mogućnostima učenika. Nadalje, ovakva istraživanja pridonositi će samoj struci jer većina psiholoških iskustava u školi pružaju korisne didaktičke podatke učitelju, odakle će moći da crpe neposredni dobitak. Također, učiteljeva pažnja za rješavanje raznih takvih problema omogućit će mu nove interese za poučavanje. Sposobnosti će mu se proširiti, pa će gledati iza udžbenika i ispita, a više u smjeru učenika kojega će pratiti sa većim interesom.
Eva Benaković
Izvor naslovne fotografije: fotografirano mobitelom u izvornom časopisu