Moje studiranje na Filozofskom fakultetu u Osijeku može se činiti, na prvu, u potpunosti drugačijim od iskustva studiranja drugih kolega koji nemaju poteškoća s vidom. Naravno da to može biti tako jer je osjetilo vida glavni izvor informacija iz okoline te, ako je oštećeno, otvara se prostor brojnim izazovima. Budući da mi je nemoguće bilo osloniti se na osjetilo vida, jedini je način bio orijentirati se pomoću osjetila sluha, odnosno zvukova oko sebe, ali i ostalim osjetilima.
Na početku svakog semestra važno mi je bilo upoznati profesore sa svojom poteškoćom. Uvijek sam dobila ohrabrujuće riječi i otvorenost za suradnju i prilagodbu. Prilikom praćenja nastave jedini mi je izvor informacija profesorov glas i njegovo usmeno izražavanje pa je dio prilagodbe podrazumijevao detaljnije objašnjavanje i opisivanje. Zahvaljujući mogućnostima tehnologije i suradnje s profesorima, mogla sam pratiti nastavu tako što sam se koristila prijenosnim računalom na kojem se nalazi govorna jedinica. U takvim slučajevima moje bi prijenosno računalo bilo moja olovka, moj papir, moja bilježnica i moja knjiga. Važna je bila prilagodba materijala iz papirnatog u digitalni oblik kako bih se mogla služiti računalom i na nastavi. Kada bih se koristila prijenosnim računalom, osjećala bih se u potpunosti ravnopravnom studenticom koja može obavljati sve svoje zadatke u isto vrijeme kada i drugi.
Ne bih se dobro osjećala da sam bila izdvojena ili oslobođena zadataka. Zadatci koji su uključivali vizualne sadržaje za mene su bili zamijenjeni zadatcima koji ne uključuju vizualne sadržaje ili bi se ti vizualni sadržaji detaljno opisali pa bih na taj način mogla riješiti zadani zadatak.
Najčešće pristupanje ispitima bilo bi usmenim putem ili pomoću prijenosnog računala tako da su mi profesori na memorijskom štapiću pripremili primjerak ispita. Tada bih u isto vrijeme rješavala svoj ispit kao i drugi studenti. Literatura koja je u knjižnici na crnom tisku brzo i lako mi je bila dostupna u digitalnom obliku zahvaljujući mogućnosti skeniranja koje obavlja fakultetska knjižnica.
Ono što je velika prednost i što mi je neophodno za kretanje jest mogućnost primanja pomoći asistentice čija mi je pomoć i potpora važna za osjećaj sigurnosti. Osim pomoći pri kretanju, moja asistentica pomaže mi u ispravljanju omaški koje mi se potkradu prilikom pisanja seminara, izrade prezentacija, slanja zahtjeva za skeniranje literature i pisanja e-pošte. Njezina mi je brza pomoć uvijek bila na raspolaganju te mi je to davalo sigurnost u svakodnevnom studentskom životu.
Dakle, moje mi pozitivno iskustvo studiranja na Filozofskom fakultetu u Osijeku govori kako je moguće prilagoditi studiranje studentima s oštećenjem vida. Bez obzira na to koliko je važna digitalna tehnologija bez koje je gotovo nemoguće studiranje, ipak su važnije riječi potpore, otvorenost za suradnju i želja za ravnopravnim studiranjem. Smatram da je pomoć asistentice važna za kretanje i davanje osjećaja sigurnosti, ali da je najvažnije promicanje što veće samostalnosti kod studenata s oštećenjem vida.
Iva Smes
Izvor naslovne fotografije: https://pin.it/7b06DcBFX