Noćno nebo s izlaznim ranama debitantska je zbirka poezije američko-vijetnamskoga književnika Oceana Vuonga objavljena 2016. godine, a na hrvatski ju prevodi Lorena Tomaš 2023. u nakladi Hena.com. Zbirka je godinu dana nakon izdavanja nagrađena nagradom T. S. Eliot, a The New Yorker poniranje u stihove spomenutog autora opisuje sljedećim riječima: „Čitanje Vuonga nalik je na promatranje ribe kako se kreće: on upravlja raznolikim strujama engleskog snažnom intuicijom… Njegovi su stihovi istodobno dugi i kratki, njegov pristup i narativan i lirski, njegova dikcija stroga i nonšalantna. Gledajući izvana, Vuong je skrojio poeziju inkluzije.“ Iako poezija nije dominantan književni medij suvremenog doba, Vuong dokazuje kako njezina kratkoća i oštrina ostavljaju neizbrisiv trag. Jezikom koji je blizak čitatelju, a opet natopljen simbolikom, Vuong ispisuje 35 pjesama kojima ne pokazuje samo vještinu služenja sentimentalnim i preciznim jezikom, već i formalnog eksperimentiranja.
Vuong svojim pjesmama opjevava preživljavanje svojih bližnjih te iscrtava složene odnose s roditeljima, prijateljima, ljubavima, svima koji su nas gradili svojim postojanjem. Iako su pjesme nedvojbeno pod utjecajem književnikova vijetnamskog podrijetla, njima se postavljaju trans-historijska i trans-nacionalna pitanja: pitanja o ljubavi, važnosti i krhkosti sjećanja, osobnim i ratnim stradanjima, o gubitcima i pokušajima njihova prihvaćanja. Dakle, zbirka Oceana Vuonga, zasnovana na pjesničkim slikama iz američke i vijetnamske stvarnosti, ipak progovara o onim univerzalnim istinama i lažima kojima neprestano pokušavamo pridodati smisao.
Neizostavan dio zbirke čine, također, one pjesme kojima Vuong pokazuje vještinu formalnog eksperimentiranja. Valja istaknuti pjesmu napisanu u podrubnim bilješkama kojom Vuong ističe da i u podzemlju, onkraj života, imamo nešto reći te da naši životi i priče nisu uzaludni. Vuong njome tematizira istinitu priču istospolnog ljubavnoga para koji doživljava tragičnu sudbinu. Pjesmu naslovljava „Sedmi krug Zemlje“ („Seventh Circle of Earth“) pozivajući se na Danteovu Božanstvenu komediju i insinuirajući kako je pakao nerijetko na zemlji. U jednoj od pjesmama premrežava engleski s vijetnamskim te time pokazuje važnost vlastitoga podrijetla i jezika koji je nerijetko zaboravljen asimilacijom. U svojim intervjuima često ističe kako je vijetnamski majčino i bakino naslijeđe koje, nažalost, nije uspio razviti dovoljno dobro kao jezik Amerike.
Naravno, u suvremenosti postavlja se pitanje – zašto čitati poeziju, Oceana Vuonga ili bilo koga drugoga tko ovim, možda zastarjelim i nimalo popularnim medijem, pokušava u nekoliko riječi naslikati život u svim njegovim promjenjivostima. Suvremeni nam pjesnici poput Vuonga dokazuju moć stiha koji je formom kratak, a dojmom gotovo neizbrisiv. Oni potvrđuju kako je život skup fragmentiranih i subjektiviziranih trenutaka stvarnosti kojima pokušavamo pridodati smisao u svijetu punom stradanja, razaranja i nesigurnosti. Vuong svojom poezijom progovara o ljubavi prema drugima, slabijima, slomljenima, stradalima, o onim dalekima i onim bližnjima, o onima jasnijima i nejasnijima, o svima kroz koje naše postojanje dobiva svoj oblik. Naša priča, kao što zamjećuje Vuong, nije samo naša – ona je zrcaljenje i nadgradnja priča koje pripadaju našim majkama, očevima, bakama, djedovima, stradalima, (ne)ljubljenima, zaboravljenima i (ne)preboljenima.
Oni koji su već upoznati s čarima poezije, zasigurno će uvidjeti neupitnu snagu, oštrinu i razorni potencijal Vuongova izričaja, a oni koji su manje skloni ovoj vrsti, mogli bi se naći na putu prema zaljubljivanju u stih koji ostavlja bez daha.
Matej Gabud
Izvor naslovne fotografije: https://hena-com.hr/knjige/cijena/nocno-nebo-s-izlaznim-ranama
Slika 1: Ocean Vuong, izvor: https://www.meer.com/en/71763-darlings-before-death