Adam Tuković student je prve godine diplomskog studija Filozofskog fakulteta u Osijeku, smjer povijest-pedagogija. Uz studiranje i radi, aktivni je član studentskih udruga, piše za različite časopise, predsjednik je ISHA-e International te vodi pub kvizove (svaki utorak, Night club Cadillac). Adam Tuković jedan je od onih studenata koji su odlučili živjeti punim plućima i iskoristiti što više mogu od života. On putuje i sklapa prijateljstva putem fakultetskih udruga, sudjeluje na međunarodnim seminarima predstavljajući naš fakultet u najboljem svjetlu, a usudila bih se reći da je ISHA Filozofskog fakulteta u Osijeku toliko popularna upravo zahvaljujući njemu. Sve su to razlozi zbog kojih smo odlučili intervjuirati baš njega.
Većina studenata na spomen tvoga imena imaju nevjerojatno pozitivne reakcije. Zanima nas, kako bi sam sebe opisao u tri riječi?
Iskreno ne znam zašto bi netko imao pozitivne reakcije na spomen moga imena, ali ako je uistinu tako, drago mi je to čuti. Kako bih sebe opisao u tri riječi? Uh, jako teško. Smatram se veoma „kompleksnom“ osobom. Prve tri riječi koje mi padaju na pamet, ako već moram birati su buntovan, energičan i optimist.
Trenutno si student 1. godine diplomskog studija povijest-pedagogija. Zašto baš ta kombinacija?
Oduvijek sam bio zaljubljenik u povijest, od kada znam za sebe. U srednjoj školi sam imao odličnu nastavnicu povijesti koja me je uvijek poticala, ohrabrivala i pokazala „što je povijest zaista“, odnosno da faktografsko znanje nije ključ razumijevanja povijesti. Moglo bi se reći da je ta profesorica imala jako dobar „pedagoški takt“. Na nastavi je koristila različite didaktičke materijale, poticala kritičko razmišljanje, istraživački duh i snalaženje u vremenu i prostoru. Povijest sam upisao zato što želim biti profesor povijesti u školi kako bih, kao i moja profesorica(iz srednje škole), mogao poticati kritičko razmišljanje kod djece, jer smatram da je to ključ ka boljoj budućnosti pojedinca,ali i cijelog društva. Pedagogiju sam upisao zato što pruži različite uvide u nastavni proces i daje puno kreativnih i zanimljivih načina kako održati nastavu i na što točno paziti.
Spomenuo si kako želiš biti profesor povijesti u školi. Misliš li da će tvoji učenici moći prepoznati trud uložen u pripremu nastavnog sata? Kako ih uopće planiraš zainteresirati za povijest kao nastavni predmet kojeg učenici u pravilu smatraju dosadnim?
Nadam se da hoće, jer se stvarno planiram potruditi i dati sve od sebe. Kao sto sam rekao, meni faktografija nije toliko razvijanje kritičkog mišljenja kod učenika, što naravno podrazumijeva mogućnost korištenja različitih didaktičkih materijala i različitih metoda u nastavi povijesti. Kako ih planiram zainteresirati? Tako da svaki sat bude unikatan, da svaki sat otkriju nešto novo i da svaki sat koriste neke nove metode.
Prilično si svestran student koji uz studiranje i radi, sudjeluje u udrugama i još k tome putuje i izlazi. Kako to sve uspijevaš?
Pa moram iskreno reći da je teško. Nemam baš puno slobodnog vremena na raspolaganju, tako da je svaki slobodan sat/dan bitan. Najvažnija je organizacija i pametno korištenje vremena. Naravno da se tu i tamo dogodi da se prekorači neki rok ili da se nešto ne obavi najbolje, ali to je dio takvog „hektičnog“ života. Uvijek treba napraviti okvirni plan za sljedeći mjesec kako bi znao s koliko slobodnog vremena raspolažeš. No najbitnije je uvijek odvojiti barem malo vremena za sebe kako bi mogao odmaknuti misli od obaveza i opustiti se u tom kaosu.
Kad već govorimo o svestranosti, možeš li s nama podijeliti koja je točno tvoja funkcija na fakultetu?
Uz to što sam redovan student, ove sam godine službeno izabran za studentskog pravobranitelja Filozofskog fakulteta u Osijeku. Također, kako od akademske godine 2017./2018. na našem fakultetu postoji i odsjek za sociologiju, izabran sam za studenta-tutora iz sociologije i povijesti. Sve mi to nije bilo dovoljno (smijeh) pa sam postao predstavnikom prve godine diplomskog studija studenata pedagogije.
Kada smo već kod udruga, poznato je da si član ISHA-e, a odnedavno i predsjednik ISHA-e International. Kakva je tvoja uloga u udruzi, smatraš li da joj dovoljno doprinosiš i kako ćeš uskladiti ostale obaveze s titulom predsjednika?
Da. Sedam sam godina član ISHA-e. Prvo „obični“ član, pa predsjednik ISHA-e Osijek, zatim član vijeća ISHA-e International, a sada po novom predsjednik ISHA-e International. Kao predsjednik ISHA-e International imam puno obaveza i stvari koje moram obavljati, ali neću ići u detalje jer bi se cijeli intervju mogao temeljiti na odgovaranju ovog pitanja. Najvažniji je posao predsjednika zapravo da bude koordinator svim ostalim članovima vijeća i pojedinih odjela koji postoje na internacionalnoj razini. Koordinirati rad preko dvadesetak ljudi (iz desetak različitih država) koji su se podijelili na različite projekte, bodriti ih i držati usmjerenima k nekom zadanom zajedničkom cilju ili zadatku najteži je zapravo posao, ali i odlično iskustvo te veliki izazov, a ja stvarno volim izazove.
(izvor: privatna zbirka)
S obzirom na to da dobro govoriš njemački (i studirao si ga), a prilično si svestran što se tiče povijesti, vidiš li svoju budućnost u Hrvatskoj ili negdje vani?
Kratko i jasno, ne idem iz Hrvatske. Bolje rečeno, ne idem iz Slavonije. Tu su mi prijatelji, tu mi je obitelj, tu su moje ulice, moja predivna slavonska polja i zvuk tamburice. Iako nemam ništa protiv ljudi koji su pošli „trbuhom za kruhom“ u Njemačku, Austriju ili bilo koju drugu državu, ipak mislim da vrijedi ostati i boriti se za bolje sutra. Kao što sam rekao, optimist sam i mislim da se kroz vlastit trud i kreativnost sve može, a tako se može i „preživjeti“ u Slavoniji.
Govorili smo o tvojim obavezama i poslovima koje obavljaš. Kako provodiš slobodno vrijeme, ako ga uopće imaš?
Nemam baš puno slobodnog vremena. Imam jedan dan tjedno slobodno od svih obaveza, iako i taj dan radim najčešće nešto za fakultet, udrugu ili nešto toga tipa. Kada nije tako velika gužva s obavezama,najčešće provodim slobodno vrijeme s prijateljima na kavama. Kada obavim većinu predviđenih stvari unaprijed onda si dozvolim neko jednodnevno ili dvodnevno putovanje. Najčešće idem s prijateljima na neka putovanja, jer je s ekipom uvijek zabavnije, a ponekad odem sam u posjet drugim prijateljima u druge gradove. Mislim da je jako bitno odmaknuti se ponekad od svakodnevice i iz grada da se može napuniti energija kako treba.
Zvuči kao da se prilično zabavljaš usprkos svim obavezama. Kako bi pomogao manje organiziranim studentima, možeš li nam ukratko prepričati kako izgleda tvoja svakodnevica?
Za početak moram reći kako niti jedan moj dan nije isti, a ovisi o tome kad su mi predavanja i kada radim. Najprije moram reći kako tri dana u tjednu po osam sati na dan, a dva dana u tjednu po četiri sata na dan. Smjene znam unaprijed pa mi to pomaže u organizaciji dana. U biti svaki dan ustajem sat-sat i pol vremena prije nego što treba na posao ili na predavanje kako bih u miru popio kavu. Na predavanjima sam obično do 16h, s manjim pauzama između. Onda imam nešto slobodnog vremena koje iskoristim za čitanje novina, druženje ili rješavanje obaveza vezanih za fakultet. Nakon toga slijedi posao, obično radim večernje smjene do 23h, ili noćnu do jutra. Što se spavanja tiče, od njega najviše uzimam – spavam šest sati na dan, nekada i manje.
Na kraju, kakav je tvoj plan završetka studija? Nastaviti i dalje istim tempom ili malo usporiti?
Jao, teško pitanje. Trenutno mi je plan smiriti se malo na zadnjoj godini i dati si malo oduška što se tiče obaveza na fakultetu i oko sveučilišta. Moj angažman oko ISHA-e neće prestati, dati ću i dalje sve od sebe da ISHA bude još bolja i stabilnija udruga. Poznat sam inače kao veliki putoholičar, tako da ću taj višak slobodnog vremena najvjerojatnije iskoristiti na putovanja i razne konferencije. Osim putovanja, svoje slobodno vrijeme mislim iskoristiti i za istraživački rad. Temu već imam, ali trenutno nemam vremena da se kvalitetno pozabavim njom.
(izvor: privatna zbirka)
Dragi Adame, hvala ti puno na uloženom vremenu i trudu, što si svoje slobodno vrijeme (koje je bilo predviđeno za spavanje) izdvojio za nas.
Hvala vama što ste od svih studenata baš mene odlučili intervjuirati.