Suvremena autorica Daniella Kordić u svojim djelima progovara o duhovnosti i različitim oblicima psihičkih manifestacija pa tako i u knjizi Kozmički vatromet stavljajući naglasak na esenciju i barijere ljudske unutrašnjosti, koje su ujedno glavni motiv i glavna okupacija stvaralaštva ove autorice. Podsvijest kao nit vodilja realizirajućih psihičkih oblika, također čini sadržaj knjige koja na svojevrstan način predstavlja sukob ljudske nutrine sa sebičnim egom. Apel za razvijanjem stavova, za odbacivanjem predrasuda i ustaljenosti, srž je ovog osebujnog ostvarenja.
S ciljem buđenja svijesti, istinske nutrine ljudskog bivstva, autorica oblikuje ovo djelo kojim želi utjecati na samorealiziciju, samoaktiviranje i na koncu na ozbiljenje ljudskih potencijalnih fizičkih i, prije svega, psihičkih snaga. U skladu s tim autorica predstavlja opis psiholoških obrazaca koji se nužno moraju promijeniti ako se želi dotaknuti zbiljska svrha umnog aspekta ljudskog bitka. Dakle, stavljajući poseban naglasak na promjenu psiholoških obrazaca, autorica inzistira na potrebi razvijanja suprotnosti, krajnosti tih obrazaca ako pojedinac ima intuitivni osjećaj kako je nešto pogrešno u njegovom svakodnevnom življenju i odnošenju prema životu. Ovim postupkom ističe se razvoj svjesnosti koja ako je ozbiljena, realizirana u istinskom smislu, pod utjecajem svoje naravi i svrsishodna karaktera, mora prikazati individualne rascjepkane dijelove pojedinčeve osobnosti. Ti dijelovi podređeni ovakvom djelovanju svijesti bivaju izloženiji ljudskim shvaćanjima više nego u prijašnjim fazama cjelokupna bića koje tada još nije zakoračilo na razinu zbiljske transformacije ljudske moći. Nastajanjem više razine, bolje vibrirajuće frekvencije stvara se nova svijest čija je perspektiva usmjerena na zahvaćanje novih oblika osobnosti, razvijajućeg karaktera i na oblikovanje svih potencija koje se nisu uspjele pretočiti u zbilju dok je svijest bila na nižim frekvencijama („Nešto što će im u potpunosti otvoriti novu viziju svijeta i njegovih skrivenih mogućnosti. Oni to naslućuju jer toplina koja se polako, ali nezaustavljivo akumulira u njihovoj nutrini navješćuje promjenu koju, vjerojatno, u ovom trenutku nisu u stanju prihvatiti jer još nisu spremni glasno i strastveno izreći svoje želje i osvijestiti mistične uvide.“).
Sve je u fokusu stvaranja većih dosega koji imaju blagotvorne posljedice. Rezultat ovih unutrašnjih transformacija, mijenjanje je energetske strukture cjelokupna organizma, koji obuhvaćen takvim utjecajima stvara novu realizaciju te projektira vlastitosti na novim principima. Autorica ističe kako je taj put pravi za približavanje spoznaji i kozmičkim zakonima koji itekako imaju stvaralački utjecaj na intuiciju te time i na svakodnevne radnje koje su podudarne s kozmičkim intervencijama. Knjiga se zato i zove Kozmički vatromet jer implicira na vatromet koji se događa u nutrini kada se osvijesti skladnost pojedinčevih i kozmičkih djelovanja. Stoga je naglasak ovog štiva na shvaćanju cjelovitosti, a ne rascjepkanosti, kao srži punine istinskog bića koje se mora „ocjeloviti“.
Zanimljivo je kako autorica ističe mogućnost svih pojedinaca za nadilaženjem dosadašnjih standarda, koji se, dakle, moraju poništiti ako se želi realizirati smisleno postojanje i nerazdvojenost s kozmičkom sferom koju čini i sam čovjek na kojoj god razini svjesnosti bio („Namijenjena je onima koji ne žele iz tame gledati druge kako uživaju u svijetlim tonovima života, misleći da njima ne pripada pozivnica za slavlje odabranih.“). Pisanjem poticajnih poruka, motivirajućih sintagmi, autorica je stvorila umjetnički i psihoanalitički svijet koji aludira na postojanje čovjeka kao duhovnoga bića, koji iako živi u materijalnom, tjelesnom svijetu, može prepoznati njemu svrsishodne simbole, to jest znakove koji predstavljaju određeni značenje i smisao, čija se važnost otkriva prepoznavanjem i smještanjem u žarište okupirajućeg interesa („Ovozemaljski je život zrno pijeska u pustinji vječnosti.“). Dakle, takve poruke ističu važnost duhovnih vrijednosti za ispunjenje, realizaciju životnih svrha uopće („Predstava tvog života treba glavnog glumca. Samo ti možeš preuzeti tu ulogu.“).
U konačnici, osobna preobrazba, glavni je cilj ovog osebujnog, umjetničkog i psihoanalitičkog djela (»Put u nepoznato započinje odvikavanjem od poznatog. Tragač za istinom zna da više ništa ne zna. Nema destinacije, cilja… I tragač počinje slijediti jeku svog novog, ali i dalje tihog unutarnjeg glasa.«).
Na koncu, valja zaključiti kako je glavna ideja ovog djela, prikaz svih psihoanalitičnih i motivirajućih poruka, čija je svrha, utjecaj na pojedinčevu misao, a time i na svojevrstan preobražaj unutarnjeg bića, koje vapi za duhovnim buđenjem, čak i kada toga, na najvišoj razini, nije svjesno. Pisanjem ovakve knjige, autorica želi istaknuti kako u današnjem, modernom dobu, upravo zbog modernosti i načina života koje ono nosi, više no ikad, postoji potreba za duhovnim oslobađanjem i poniranjem u srž jastva jer je to jedini put za shvaćanje istinske svrhe življenja.
Dora Romanjak