Tko je prije dva mjeseca mogao zamisliti da ćemo se morati prilagoditi jednoj sasvim novoj situaciji – životu s pandemijom COVID-19?!
Iako se u izolaciji nalazimo nešto više od mjesec dana, može se reći kako su se građani Republike Hrvatske relativno dobro priviknuli na izolaciju. Dakako, bilo je i onih koji su bili pomalo neodgovorni i nisu marili za tuđe zdravlje, ali o tome su brinule ovlaštene osobe.
Gotovo svi su podcjenjivali snagu ovog virusa te govorili kako je to još samo jedan novi virus u nizu. Nedugo nakon prvog slučaja Hrvatska je uvela mjere koje su trebale spriječiti daljnje širenje virusa. Svakodnevni, užurbani život zamijenili smo običnim, pomalo monotonim životom u vlastitim domovima. Rad kod kuće postao je svakodnevnica. Tako su učenici i studenti školske i fakultetske klupe zamijenili radnim stolom u vlastitim sobama. Ostale su prazne učionice. Na brojnim fakultetima predavanja na daljinu teku u najboljem redu. Iako je bilo potrebno nekoliko dana da se svi prilagode novim načinima komunikacije, sada se može reći kako je većina i više nego zadovoljna.
Ono što se može primijetiti jest to da svima nedostaje društveni život. Dane provodimo u svojim domovima, a glavni izlazak nam je onaj u vrt naše kuće ili do trgovine. Šetnje, vožnje biciklom i ispijanje kava s prijateljima na promenadi sada su postale stvar prošlosti. Ako ste introvert, onda je ovaj način života zapravo vaša svakodnevnica i svoj život niste morali mijenjati iz temelja.
Zanimalo nas je kako studenti Filozofskoga fakulteta u Osijeku provode svoje dane u izolaciji, koga najprije žele posjetiti i što napraviti pošto izolacija prođe i stanje se normalizira te jesu li se zaželjeli fakultetskoga života.
Izjave studenata
Dane provodim u svome domu. Zauzeta sam pisanjem zadaće i učenjem. Najviše mi nedostaje moja baka. Nakon što pandemija koronavirusa prođe, prvo što ću napraviti je otići k baki i zagrliti ju. Mislim da je to bila najteža stvar u cijeloj ovoj situaciji. Zatim ću otići na ”normalno”, live predavanje. Online predavanja su na FFOS-u bila odlično provedena, ali osobno više volim kontakt licem u lice. A nakon toga želim popiti kavu u Pressu.
Fakultet mi ne nedostaje jer s ovim predavanjima gotovo sve uspijemo odraditi. Sretna sam jer u udobnosti svoga doma mogu rješavati zadaću i jesti kada god poželim. Ali ono što mi nedostaje jest kontakt s profesorima i kolegama. Nedostaju mi razgovori s prijateljima pod trosatnim pauzama i čekanje drugog predavanja. Hmm, možda mi ipak nedostaje fakultet?
Iskreno, sada uživam sa svojom obitelji i ne razmišljam o povratku na ”živu nastavu”. Ne moram ustajati dva sata prije kako bih se spremila za jutarnje predavanje, nego se sada ustajem pet minuta prije početka predavanja. Jedino što mi nedostaje jesu moje drage kolegice i pričanje i nasmijavanje pod predavanjem. Također jako mi nedostaje Osijek i izlasci u Tvrđu.
Moram priznati da mi ovaj način nastave nikako ne odgovara. Kada sam bila u Osijeku, odrađivala sam sve svoje obveze u roku, a za vikend bih išla kući i odmarala. Sada kako se u svojoj kući nalazim već više od mjesec dana, moje fakultetske obveze pomalo ”pate”. Nadam se da će se ovo stanje ubrzo smiriti jer se veselim povratku na fakultet. Nedostaje mi ona lagana trema prije kolokvija ili ispita. Znam da je čudno, hehe. Mislila sam da ovo nikada neću reći, ali – nedostaje mi fakultet.
Jedva čekam sjesti na svoje omiljeno prijevozno sredstvo – bicikl. Nakon obustave nastave ja sam se vratila kući, ali bicikl je ostao u Osijeku, a budući da nisu dopuštena međužupanijska kretanja bez propusnica, nikako ga ne mogu dovesti kući. No nadam se da ću se uskoro provozati na njemu, a do tada mogu posuditi bratov, mamin ili tatin.
Nedostaje mi FFOS-ova, ali i gradska knjižnica. Jedva čekam povratak u Osijek kako bih posudila lektirne naslove koje je zaista teško čitati na računalu jer na njemu po cijele dane rješavamo zadatke, slušamo online predavanja i pišemo seminarske radove. Jedva čekam zagrliti sve drage ljude koje nisam dugo vidjela.
Nedostaju mi moji kolege i kolegice, moji prijatelji. Nedostaju mi i profesori. Čak mi nedostaje i naša moderna kantina i one gužve za borbu oko krompiruše i salate. Da se razumijemo, obožavam maminu kuhinju, ali mi jednostavno nedostaju ove sitnice.
Nedostaju mi kave prije i nakon predavanja. Nakon što se vratim u Osijek, želim iskoristiti sve one izostanke koje sam čuvao za posebne prilike. Izostat ću cijeli prvi tjedan kako bih popio sve kave koje sam dogovorio još prije korone. A možda ću i otići na neko od predavanja.
Nadamo se kako ćemo se što brže vratiti normalnom načinu života te opet zasjesti u fakultetske klupe. U skoroj budućnosti želimo vam što više odlazaka na posao i predavanja, puno ispijenih kava i pića. Također nadamo se kako ćemo od sada zaista početi cijeniti sve ono što nam je dano, a što katkad olako shvaćamo. I u izolaciji pokušajte iskoristiti svaki dan na najbolji mogući način. Želimo vam svima mnogo zdravlja i strpljenja te, naravno, puno uspjeha u daljnjem obrazovanju. Budite odgovorni i sretno!
Magdalena Anđela Ćuk