Ljiljana Bilbija o svojim iskustvima predavanja hrvatskoga jezika i književnosti, razlikama između motiviranosti učenika u gimnaziji i strukovnoj školi, radu s nadarenim učenicima, najvećim izazovima u obrazovanju mladih ljudi, iskustvu predavanja u Velikoj Britaniji.

Profesorica hrvatskoga jezika i književnosti Ljiljana Bilbija za svoj je stručni i pedagoški rad drugu godinu zaredom dobila nagradu Ministarstva znanosti i obrazovanja za doprinos razvoju kvalitete odgojno-obrazovnoga sustava Republike Hrvatske uz iznimno zalaganje i profesionalizam s ciljem omogućavanja kvalitetnoga obrazovanja učenicima. Njezino se ime i prezime nalazi na listi 504 najboljih nastavnika u Republici Hrvatskoj u 2020. godini i na listi 511 najboljih nastavnika u Republici Hrvatskoj u 2021. godini. Osim neospornoga prestiža koje takvo nagrađivanje sa sobom nosi, novčano je nagrađena iznosom od 10.000,00 kn bruto. Nagrada je uključivala djelovanje u radnoj skupini predmetnoga kurikuluma za Hrvatski jezik, djelovanje u radnoj skupini za provođenje cjelovite kurikularne reforme, izradu 19 videolekcija tijekom projektnoga rada Škole za život, djelovanje u radnoj skupini i-nastava, izradu Prijedloga godišnjega izvedbenog kurikuluma za Hrvatski jezik u drugome razredu srednje škole za školsku godini 2020./2021., izradu Prijedloga godišnjega izvedbenog kurikuluma za Hrvatski jezik u drugome razredu srednje strukovne škole za školsku godinu 2020./2021., vođenje i koordiniranje izrade 64 videolekcije  za drugi razred srednje škole, izradu 21 videolekcije tijekom projektnoga rada i-nastave. Njezina profesionalna požrtvovanost ogleda se u marljivome radu s nadarenim učenicima, bilo da je riječ o slanju učeničkih literarnih uradaka na natječaje, novinarskome izrazu, radijskim dometima, bilo da je riječ o videouradcima poput Život u 2040., Oboji svijet, Pokreni promjenu, Europa pred izazovima. Iz toga je vidljivo da profesorica potiče nadarene učenike na stvaranje i na umjetnički izričaj neovisno o konkretnoj formi. Takav rad ide i u prilog činjenici da su županjski profesori uspješni u svojim odgojno-obrazovnim nastojanjima, o čemu svjedoče brojni uspjesi na županijskim, međužupanijskim i državnim natjecanjima te velik broj učenika koji se po završetku srednjoškolskoga obrazovanja odlučuju za upis na fakultet. No profesorica Bilbija nije više prebivalištem vezana uz županjsku sredinu te je upravo nedavni njezin odlazak u Veliku Britaniju povod za ovaj intervju.

Osoba ste koja je za svoj nastavnički rad u Republici Hrvatskoj višestruko nagrađivana, što uključuje i novčane nagrade.  Što vas je nagnalo na odlazak iz Republike Hrvatske?

Tijekom svojega četrnaestogodišnjeg rada u srednjoškolskim ustanovama u Republici Hrvatskoj bila sam u potpunosti predana i posvećena svojemu pozivu. U vremenu kada djelujemo udaljeniji jedni od drugih, okruženi nemogućnošću komunikacije, otuđenošću, valjalo je promisliti o temeljnim ljudskim vrijednostima, važnosti odgoja i obrazovanja, vedriti duh književnim dometima i jezičnim spoznajama. Zapravo, učenici su pobudili znatiželju i razotkrili nove dimenzije stvaranja, stoga smo ostvarili znakovite radijske emisije, videosadržaje, novinarske i literarne zapise, a koji svjedoče o unutarnjemu nadahnuću, promišljaju o sadašnjemu trenutku i pobuđuju aktivno razmišljanje o smislu čovjekova života i njegova poslanja. Sve su se aktivnosti tijekom godina umnožile i rezultirale novim znakovitim pozivima, izazovima i dubokoumnim radom. Vjerujem da me je želja za stvaranjem, uspješnost i, konačno, nagrađivanje samo ohrabrilo i uputilo u novo životno i radno podneblje koje me je intrigiralo svojom udaljenošću, različitošću i nepoznavanjem novoga sustava stvaranja i rada. Svijest o radu potražila je znakovitu misao o radu u okrilju novoga i neistraženoga. Željela sam domisliti i istražiti temelje odgoja i obrazovanja u zemlji koja je udaljena od naše, učiti o novim segmentima stvaranja i rada i mijenjati, oblikovati svoja mišljenja o uvjerenjima vezanim uz školsku svijest i cjelokupni proces obrazovanja. Vjerujem da će me nova stvarnost usmjeriti i prema drukčijim promišljanjima o ustaljenim oblicima poučavanja i rada s učenicima.

Dok ste radili u Republici Hrvatskoj predavali ste i u gimnaziji i u strukovnoj školi. Postoje li razlike u motiviranosti učenika za učenjem hrvatskog jezika i književnosti povezane s činjenicom da se u strukovnim školama učenici ipak školuju za točno određeno zanimanje pa im primjerice književnost nije prijeko potrebna u svakodnevnome poslu?

Motivacija je učenika koji polaze u gimnaziju i učenika koji polaze u strukovnu školu zapravo rezultat pojedinačne svijesti, odlučnosti i spremnosti na rad. Učenici se nakon završenoga četvrtog razreda upućuju na ispite državne mature, stoga im je znanje iz hrvatskoga jezika i književnosti ključno. Međutim svaka generacija iznjedri nadahnutoga pojedinca koji drukčije promišlja o svijetu, odlikuje se hipersenzibilnošću i nosi u sebi stvaralački poriv. Raduje me rad s takvim učenicima, tijekom međusobne komunikacije promišljamo o književnim tekstovima koji nadahnjuju, govorimo o književnoj tradiciji i suvremenim zapisima.  Znakovito je dosjetiti se da sam najprije s učenicima strukovne škole otpočela s izvannastavnim aktivnostima: čitanjem i pisanjem poezije, stvaranjem proznih zapisa, novinarskim radom, izradom radijskih emisija, stvaranjem videouradaka. Zajedništvo nosi emocije ushićenja, radosti stvaranja, istraživanja novoga i nepoznatoga.

Što biste izdvojili kao najveće izazove u obrazovanju mladih ljudi?

Sadašnjica je prožeta mnoštvom vijesti, dostupnošću sadržaja, ispraznošću, površnošću, stoga je ključno vratiti se temeljnim ljudskim vrijednostima. Ključno je iznjedriti pobudu za istraživanjem, motivirati mladi um, a da bi usredotočeno otkrivao i stvarao, pobuditi maštovitost i kreativnost usred kojih će se dogoditi zadovoljstvo u procesu stvaranja, ispunjenost u radu i težnja za neistraženim, novim. Važno je potaknuti na samopropitivanje i samootkrivanje, a da bi slika o sebi postala odrazom promišljanja o svojim vrijednostima i svojemu doprinosu društvenoj zajednici u kojoj živimo i djelujemo.

Je li vam rad s nadarenim učenicima predstavljao kompenzaciju za moguće frustracije zbog nedovoljne motiviranosti učenika u strukovnim školama za učenjem hrvatskog jezika i književnosti?

Rad s nadarenim učenicima predstavlja bijeg u samosvojni svijet imaginacije i stvaranja usred stvarnosti kojom smo okruženi. Zapravo, stvarnosni okvir sputava i obeshrabruje, događa se pomanjkanje vremena i podrške, iscrpljenost uslijed napornoga radnog tjedna, na svojim plećima osjećamo težinu života i egzistencije, a motivacija postaje rezultatom pojedinačne pobude i nadahnuća. Posvećena sam izmjeni metoda i oblika rada tijekom nastavnoga procesa, a da bi učenici bili motivirani, promišljali o književnim svjetovima, jezičnim zakonitostima i nadahnuto stvarali. Naravno, u radu sam osnažena i nadahnuta, dok su plodovi toga rada neprocjenjivo životno iskustvo i nagrada.

Neprestano se ističe da je sve manja sklonost čitanju postala društveni fenomen koji je alarmantan. Kojim se kriterijima rukovodite pri odabiru lektirnih djela?

Čitanje je ključno u oblikovanju mišljenja i svijesti o sebi, svojemu poslanju i misiji. Iz pisane su riječi nastali imaginarni svjetovi, aktiviran je segment maštovitosti, kreativnosti, osnaženi smo propitivati i pojedinačno stvarati. Učenici su suočeni s vrijednošću književne tradicije i njezina naslijeđa, ona postaje i svrha i smisao – tradiciji se uvijek vraćamo usred živopisna dijaloga o suvremenim književnim tekstovima. Da bi se razumio sadašnji trenutak, ključno je poznavati temelje na kojima je on nastao, društveni kontekst, povijesne događaje, kulturni odraz, biografski zapis. Književnost polazi iz života, a u kojemu se događaju pojedinačne refleksije o vlastitim unutarnjim proživljavanjima i doživljajima izvanjske stvarnosti. Želim učeničku svijest izložiti raznovrsnosti književnih tekstova, onih tradicionalnih i suvremenih, a koja će ih uputiti promišljanju o temeljnim ljudskim vrijednostima, neprestanome propitivanju, istraživanju i slobodnome stvaranju.

Mnogi smatraju da suvremena nastava usredotočena na prebacivanje težišta s nastavnika na učenika na određen način umanjuje ulogu nastavnika. Kakav je vaš stav o tomu?

Suvremeni nastavni proces podrazumijeva djelatnost nastavnika koji organizira nastavni proces, stvara mogućnosti, a da bi se ostvario živopisan dijalog, dinamična radna atmosfera i plodonosno podneblje za promišljanje, sučeljavanje mišljenja, zaključivanje, otkrivanje i stvaranje. Takav rad omogućuje učenicima slobodno mišljenje, potiče maštovitost, kreativnost, usmjerava ga prema istraživanju i aktivnom uključenje u svoju životnu i radnu zajednicu. Nastavnik tijekom takvoga rada usmjerava, potiče kreativnost, iznalazi nove metode i oblike rada, a da bi proces poučavanja i stvaranja bio svrhovit i plodonosan. Učenik doista jest u središtu nastavnoga procesa, on je slobodan i nesputan, a da bi se svojim radom i stvaranjem usmjerio prema cjeloživotnom obrazovanju i uključio u svoju društvenu stvarnost. Podržavam ovakav način rada koji uključuje živost, dinamičnost, dijalog, i ovakvu ulogu predmetnoga nastavnika koji potiče, usmjerava, iznalazi motivaciju i nadahnuće.

Privikavanje na novu sredinu nije lagan proces, što uključuje i privikavanje na novu radnu sredinu. Koje biste sličnosti i razlike u pogledu pristupa obrazovanju i predavanju izdvojili između Republike Hrvatske i Velike Britanije?

Tek sam odnedavno kročila na britansko tlo, stoga još uvijek promatram, propitujem, istražujem i učim. I u britanskome je obrazovanju učenik u središtu nastavne situacije, on kreira svijet zamišljanja i stvaranja prema svojemu nahođenju, predmetni nastavnik potiče maštovitost, iznalazi motivaciju i usmjerava, prati, izražava sugestije, iznjedruje podršku. Zamjećujem veliku slobodu koju imaju britanski učenici. Oni svoje obrazovanje kreiraju prema pojedinačnim viđenjima i pobudama, samostalniji su, povjerene su im zadaće ranijega usmjeravanja prema pozivu kojemu će kasnije biti posvećeni. Izražavaju zahvalnost svojemu nastavniku zbog nesebična znanja i spoznaja koje ima o imaginarnim svjetovima i svijetu uopće. Istovjetne sam postupke zamijetila i u radu sa svojim učenicima uslijed stvaralačke pobude i zanosa.

Po čemu ćete pamtiti iskustvo nastavničkog rada u Republici Hrvatskoj i kakvi su vaši planovi za budućnost?

Rad u Republici Hrvatskoj podrazumijeva mnoštvo odricanja, žrtvovanja, nesebičnoga davanja, a koji zbog predanoga i posvećenoga rada rezultiraju neporecivim životnim vrijednostima: radošću, zadovoljstvom zbog zamišljanja, otkrivanja i stvaranja, zajedništvom, kreativnošću, traganjem za unutarnjim svjetovima, pronalaskom sebe, samosvojna glasa i poriva za samoostvarenjem. Odnedavno me je učenička svijest ponovno uputila ruskome jeziku, književnosti i kulturi, stoga ću svoju stvaralačku svijest usmjeriti prema ruskom podneblju i književnoj tradiciji koju smo zadobili u naslijeđe. Znatiželjno morim svakidašnjicu, radujem se svim ljepotama koje me okružuju, ljudima koje susrećem, nastavnoj građi koju ću izučiti i novim imaginarnim svjetovima koji će biti ključni u mojemu daljnjem radu i stvaranju.

Bono Cvitkušić