Šesnaesti Virovitički kazališni susreti (VIRKAS) u organizaciji Gradskog kazališta Virovitica i ove godine doveli su izvrsne glumce i predstave u Viroviticu. Ljubitelji dasaka koje život znače od 7. veljače do 7. ožujka mogli su uživati u ukupno 11 predstava, što hrvatskih, što međunarodnih kazališta. Jedna je od njih predstava „Cigla“ zagrebačkog kazališta Gavella koju je Filip Šovagović napisao prije više od dvadeset godina. „Cigla“ je tijekom godina prepoznata kao jedna od najznačajnijih hrvatskih drama 90-ih, no svjetla pozornice ugledala je tek 2019. godine režijom Krešimira Dolenčića. Ova predstava ratne tematike prikazuje propast cijele jedne generacije s idejama i planovima koja je na kraju odustala od traženja smisla i prepustila se letargiji. „Cigla“ je dobila odlične ocjene kritike, što ni ne čudi s obzirom na zavidnu glumačku postavu koju čine Filip Križan, Ranko Zidarić, Enes Vejzović, Ivan Grčić, Đorđe Kukuljica, Tena Nemet Brankov i Ivana Bolanča.
Radnja prati ratnu svakodnevnicu četvorice braće Ciglenečki koji žive u skromnom i siromašnom stanu i na rubu gladi, no njihova demotiviranost dovela ih je do toga da u potpunosti zanemare situaciju u kojoj se nalaze. Cigla je najmlađi brat Ciglenečki, jedini od njih četvorice u kojemu još uvijek ima elana i želje za dalje. Najstariji brat Levi bivši je komunist i antikomunist, filokapitalist, legalist, švercer i carinik, trenutno pacifist, utopist i besposličar. Adam je bezuspješni glazbenik kojemu uvijek nedostaje malo da postane poznat i cijenjen, a Stanko je performer i bivši student indologije. U stan im povremeno svrati Đana, socijalna radnica koja im donosi hranu i cigarete, uvijek isti dan u tjednu i uvijek iste stvari. Nakon nekog vremena kod braće Ciglenečki doseli Elvira koju neumorno uhodi i uznemirava njezin bivši muž, Picek. Svaki dan im je isti. Jadan. Prazan. Okupljaju se oko ručka, za stolom za peglanje. U njihovim životima ne događa se apsolutno ništa sve do onoga dana kada Cigla dobije poziv za mobilizaciju. Dosadna svakodnevnica postane bolna i mračna, a kada se Cigla vrati iz rata, postane potpuno crna. Scena od društvene i zajedničke postane Ciglina psiha: mračna, unutarnja i samo njegova. Braća time gube svoju ulogu i postaju pasivni slušači. Cigla je jedini protagonist, a gledatelji zajedno s njim proživljavaju njegova unutrašnja kolebanja, tjeskobu i muke. On je svjestan da je uništen, njegovo sunce se ugasilo i tamu mu je donijelo ratno nevrijeme koje mu je istodobno oduzelo sve za što je živio, čemu se nadao…
Zbog rata je od Cigle ostala tek sjena onoga čovjeka koji je trebao postati.
Mateja Kucljak