Filozof(kinja) iz karantene – DAN 1.
Dragi dnevniče,
čini mi se da ćeš ovih dana od mene čuti više riječi nego inače. Sjećaš se one pandemije o kojoj sam ti pisala neki dan? E, zbog nje nam sada sav život zatvaraju u četiri zida vlastitoga doma. Bilo kako bilo, moram ti priznati da će mi dobro doći malo odmora. Ne moram se rano buditi kako bih stigla na nastavu, a svako ću jutro stići popiti kavu u miru. Imat ću puuuuuno više vremena za sve! Pročitat ću sve one knjige koje ti spominjem prethodnih godina. Mogla bih i napokon pogledati 16. sezonu Uvoda u anatomiju – skoro joj je kraj, a ja pratim samo isječke koji se povremeno pojave na Instagramu. Što se faksa tiče, tu ću tek briljirati. Uz toliko slobodnoga vremena teško je biti loš student. Sredit ću i sobu. Trebala bih zamijeniti mjesta ormaru i krevetu. Jutarnje me sunce već mjesecima budi, a nikako da premjestim taj krevet. Soba će mi svaki dan biti uredna. Posložit ću ormar. Svašta ću!
Filozof(kinja) iz karantene – DAN 4.
Dragi dnevniče,
moram ti priznati da nije baš sve kako sam mislila da će biti. O. K., budim se kasnije nego inače, imam malo više vremena za život izvan fakulteta, uštedjela sam jer nemam gdje trošiti, ali… puna četiri dana nisam popila kavu s prijateljicama. Imam sreće što mi je sestra stalno tu pa se družimo, a i mama je dobre volje. Brzo će to proći. Je l’ da hoće? Nisam još uvijek pogledala seriju, ali sam barem pročitala lektiru. Možda ću do kraja tjedna započeti s čitanjem i sljedeće. Tko zna. Samo opušteno! Ima vremena!
P.S. Doživljaj tjedna – išla sam u trgovinu. Našminkana. Sređena. Tip-top. Najbliži dodir s civilizacijom, a i s trapericama (trenutačna mi je odjevna kombinacija pidžama… kao i tijekom dana).
Filozof(kinja) iz karantene – DAN 10.
Dnevniče!!!
Kad će ovo više završiti?! Utapam se u obavezama. Na Uskrs moram predati esej, a osim onih sedamstodevedesetosam zadaća, dva seminarska rada i prezentacije, ništa drugo ne moram. Sestra me užasno živcira! Toliko čangrizavosti i lijenosti u 50 kilograma! Prijateljice nisam vidjela, čini mi se, godinama. Možda se napokon javim u ono psihološko savjetovalište. Dobro bi mi došlo. Itekako. Dosta mi je karantene! Želim VAAAAAAN! Želim slobodu! Želim na kavu, na sunčanoj terasi uz promenadu!
I ne, nisam pogledala seriju, nisam sredila sobu, nisam pročitala ništa što sam obećala, baš ništa nisam!!!
Valentina Blažinkov