Hrvatski dramatičar, romanopisac, pripovjedač i pisac za mlade Miro Gavran rođen je 1961. godine u Gornjoj Trnavi nedaleko od Nove Gradiške. Bio je dramaturg i ravnatelj Teatra &TD u kojem je 1990. pokrenuo scenu „Suvremena hrvatska drama“. Sa suprugom Mladenom Gavran 2002. godine pokrenuo je Teatar GAVRAN, a neke od poznatijih predstava toga kazališta jesu: Hotel Babilon, Kreontova Antigona, Sladoled, Sve o ženama, Sve o muškarcima. Miro Gavran ističe se po tome što je jedini živući pisac u Europi kojemu je posvećen kazališni festival, a na kojemu se igraju isključivo predstave nastale prema njegovim tekstovima. Taj festival od 2003. godine djeluje u Slovačkoj pod nazivom Gavranfest. Djela su mu prevedena na više od 30 jezika, a njegove knjige doživjele su više od 200 izdanja u zemlji i inozemstvu.
Miro Gavran 2016. godine objavio je roman Nekoliko ptica i jedno nebo. Autoru je za pisanje ovoga romana poslužila povijesna priča o fra Didaku. U romanu autor izlaže priču o fra Didaku Buntiću koji je tijekom Prvog svjetskog rata spasio od gladi nekoliko tisuća hercegovačke djece. Fra Didak pokrenuo je akciju spašavanja velikog broja djece želeći im pružiti život kakav zaslužuju i daleko od situacije koja ih je sve pogodila. S ovom radnjom u romanu se isprepleće još jedna. Autor dvama pripovjednim tokovima nastoji povezati prošlost i sadašnjost likova u romanu. Prema tome čitanjem romana prepoznaju se dvije radnje koje na prvi pogled izgledaju u potpunosti odvojene jedna od druge, ali čitatelj polako shvaća da su ipak povezane. Prvi fabularni sloj romana zasniva se na istinitom događaju, a drugi govori o mladiću koji tijekom osamdesetih i devedesetih godina počinje propitivati svoj život kada mu se snovi i stvarnost počinju isprepletati. Premda je središnji lik takozvane prve radnje fra Didak Buntić, uz njega pratimo i lik dječaka Jure – njegov težak život u Hercegovini nakon majčine smrti i potom dolazak u Slavoniju i daljnja zbivanja koja su obilježila njegov život. Druga fabularna nit odvija se osamdesetak godina kasnije, a vezana je uz Filipov lik. Njegov život pratimo od 1987. godine kada zajedno s prijateljem Ivom vlakom kreće iz Nove Gradiške u Zagreb na studij te njihovo poznanstvo sa Stelom i Marijom. Filip zbog problema s vremenom počinje živjeti u svijetu mašte i snova. Polako mu taj život iz mašte postaje važniji od stvarnog života koji živi i zbog toga upada u psihičku krizu. Nova saznanja „bude“ Filipa iz života mašte i snova te on započinje s prikazom svoje obiteljske prošlosti i događaja koji je za njih bio značajan, događaja koji je utjecao ne samo na njih već i na mnoge druge, a najznačajnija osoba u tom svemu bio je fra Didak.
Miro Gavran u ovom romanu progovara o istinitom događaju koji se zbio u Hercegovini, o Prvom svjetskom ratu i promišljanjima o vjeri. Iako su na početku nepovezane priče likova iz ovoga romana, s vremenom čitatelj shvati što ih to povezuje. Gavran je na odličan i zanimljiv način predstavio povijesnu podlogu ovoga romana prikazavši ju kroz sudbine svojih likova. Likovi ovoga romana, mjesta u kojima se ona odvija (Hercegovina, Slavonija, Zagreb), miješanje prošlosti i sadašnjosti te posebice priča koja prati ove likove navest će čitatelja da uzme ovaj roman u ruke.
Vanesa Kraljik