Škole, fakulteti i razna učilišta „preko noći“ prešli su na nastavu koja se više ne odvija u učionici već od kuće, na daljinu. Sve smo češće počeli digitalno učenje susretati i u učionici, a sada je ono postalo našom svakodnevicom. Tako smo s pomoću tehnologije u mogućnosti pratiti predavanja, učiti te razgovarati s profesorima putem interneta, to jest na daljinu. Učenje na daljinu nije strano ni u svijetu gdje je ono mnogo zastupljenije, a u Hrvatskoj je takav oblik edukacije dostupan u Otvorenom učilištu Algebra koje je prvo u Hrvatskoj imalo takvu mogućnost. Nažalost, zadesila nas je situacija uzrokovana već dobro znanim te neprestance spominjanim virusom početnog slova c ili k, a mi smo sasvim nespremni bili prisiljeni snaći se. Naravno, tu se ne govori samo nespremnosti učenika i studenata na ovakvu situaciju već i na učitelje, profesore i odgajatelje koji su u vrlo kratkom roku morali svoju nastavu drugačije isplanirati, prilagoditi te organizirati.
Vrlo nam je brzo nastava na daljinu postala normalna i uobičajena. Za učenike u osnovnim i srednjim školama virtualna nastava donekle još i funkcionira, no mnogi se žale da tako baš i nije na fakultetima. Od mnogih su se mogle čuti, a isto tako i pročitati na različitim internetskim portalima, brojne loše kritike studenata upućene njihovim profesorima. Studenti uglavnom kritiziraju profesore zbog načina održavanja odnosno neodržavanja nastave – neki od profesora pošalju tek PP prezentacije koje su trebali prezentirati na predavanjima, a neki čak ni to – zaboravili su na studente u potpunosti. Moram naglasiti da na FFOS-u nastava na daljinu uglavnom dobro funkcionira, barem što se tiče onih kolegija koje trenutačno pohađam. Međutim ne mogu govoriti o svima. Naravno, i dalje su studenti zatrpani ogromnom listom literature koju moraju pročitati, brojnim zadacima i seminarima, no ništa što ne bi morali i da nastava nije virtualna. Neke su nam stvari ipak otežane. Katkad provedemo i cijeli dan za računalom što je zamorno i vrlo bolno za naša leđa i oči. Prije nego što su knjižnice ponovno otvorile svoja vrata morali smo čitati knjige na računalu što nije nimalo lako posebice kada se radi o knjizi s više od 200 stranica. Međutim organizirana nastava i predavanja koja imamo „u stvarnosti“ – gledajući se s profesorima – dobro su osmišljena, a FFOS-ove virtualne učionice dodatno su nam olakšale takav način komunikacije. Postoji mnogo dobrih stvari u održavanju ovakve nastave, no naravno, ima i mana. U medijima već postoje nagovještaji da bi isto tako mogla izgledati i naša sljedeća akademska godina, a možda će tako izgledati i obrazovanje u budućnosti, no ja ipak očekujem brz povratak u školske/fakultetske klupe.
Nastava na daljinu nije loša. Uglavnom je dobro organizirana i funkcionalna. Međutim ništa ne može zamijeniti ono što studentski život obuhvaća, a virtualna stvarnost ne može zamijeniti poput neizostavne kave s fakultetskim kolegama.
Paula Tisaj