Premijerna izvedba Shakespeareove tragedije Othello održana je 22. veljače 2019. u HNK-u Osijek. To je ujedno i posljednja premijera održana za vrijeme mandata osječkog intendanta Božidara Šnajdera. Za scenografiju, koreografiju i izbor glazbe zaslužan je redatelj tragedije – Damir Zlatar Frey. Dakako, ne treba izostaviti ni zaslužan rad slovenskoga dramaturga Roka Andresa, kostimografkinje Ivane Bakal i asistenata Bine Skrt, Aljoše Čepla i Zrinke Stilinović. Kao glumci istaknuli su se: Aleksandar Bogdanović kao Othello, Ivana Soldo Čabraja kao Desdemona, Davor Panić kao Brabanzio, Ivan Ćaćić kao Cassio, Miroslav Čabraja kao Jago te brojni drugi. Osim toga velike zasluge treba pridati prevoditelju Mati Marasu jer prikazati zahtjevan Shakespeareov tekst suvremenoj publici i to na tako jedinstven i „olakšan“ način nije nimalo lak posao.
U pet činova prikazana je radnja unutar dvaju golemih zidova ukrašenih raznovrsnim simbolima i ljudskim otiscima. Radnja tragedije prikazuje strastveni odnos tamnoputog generala vojske mletačkog dužda, Otela i prekrasne kćeri senatora Brabanzija, Desdemone. Njihov odnos prikazan je kroz niz spletki drugih likova (Roderiga, Jaga, Cassija), ljubomoru, ratovanje protiv Turaka, oluje u prirodi i oluje u njima. U prvom planu prikaz je vjernosti između dvoje supružnika. Jedan od glavnih motiva motiv je rupca koji se simbolično provlači između glumaca i poput nijemog glumca utječe na daljnja zbivanja. Bližeći se samom kraju, napetost sve više raste te se redatelj, poput Jaga, na zanimljiv način poigrava glumcima, ali i nama gledateljima. Prizor u kojem Otelo davi Desdemonu rijetko koga ostavit će ravnodušnim. Naime iz tog prizora može se štošta toga iščitati. Od prekomjerne strasti, ljubavi i požude do neobjašnjive pakosti, posesivnosti i netrpeljivosti koja će eskalirati i dovesti do smrti. Scena Desdemonina ubojstva na valovitoj bračnoj postelji podsjeća na prizor kakvog nemirnog i olujnog mora u čijim se dubinama nespremno zateklo dvoje nesretnih ljubavnika. Glazba nadasve pojačava dojam tog trenutka, ali i brojnih drugih unutar predstave. Zanimljiv odabir glazbe svakako pripomaže doživljaju koji se prenosi na gledatelje. Osim toga kostimografija Ivane Bakal posve odgovara vremenu i ozračju prikazivane radnje. Tome treba pridodati i sjajnu koreografiju, posebice erotski nabijeni spolni odnos kurtizana odjevenih u svečane krinoline. No ono što izaziva posebnu reakciju publike jest golo Desdemonino tijelo. Njezina krhkost, tjelesnost, jednostavnost i nadasve ženstvenost ono je što se u naletu ljudske zlobe, ljubomore i zavisti zanemaruje i propada. Ono što je ponajviše začudilo i oduševilo jest Jagov bijeg na kraju predstave i to doslovan bijeg kroz stražnja vrata kazališta koja se rijetko kad otvaraju za potrebe dramske radnje. Predstava zaista oduševljava, a za to su ponajviše zaslužni glumci koji su svojim izvanrednim glumačkim umijećem prikazali karaktere i osobine onako kako ih je Shakespeare zapisao. Posebnu zaslugu treba pridati glavnim glumcima tragedije, a to su: impresivni Othello, Aleksandar Bogdanović, sjajna Desdemona, Ivana Soldo Čabraja te nenadmašivo zavidni Jago, Miroslav Čabraja. Može se zaključiti kako je to jedna iznimna dramska izvedba koja svojim karakterom odaje izuzetno redateljevo poznavanje dramaturgije, ali i ukusa publike.
Dora Šiško