Ponovno nakon 30 godina u HNK-u Osijek prikazan je vodvilj Buba u uhu francuskoga komediografa Georgesa Feydeaua. Premijerna izvedba održala se 26. travnja 2019. godine u režiji doc. art. Jasmina Novljakovića. Za simpatičnu scenografiju zaslužna je Saša Došen, kostimografiju Jasminka Petek-Krapljan, dok je za domišljati scenski pokret zaslužan Vuk Ognjenović. Kao glumci istaknuli su se Vjekoslav Janković kao Tournel, Vladimir Tintor kao Dr. Finache, Aljoša Čepl kao Carlos, Tatjana Bertok Zupković kao Raymonde Chandebise, Sandra Lončarić kao Lucienne i brojni drugi. Ponajviše se sa svojom dvostrukom ulogom istaknuo Miroslav Čabraja kao vlasnik bostonskog osiguravajućeg društva, Victor-Emanuel Chandebise te kao sluga vlasnika hotela, Poche. Dakako, ne treba izostaviti ni Camilleovu ulogu nećaka s govornom manom koja izaziva „slatki“ smijeh među publikom, a čiju ulogu utjelovljuje Antonio Jakupčević. Osim navedenih glumaca, Jasmin Novljaković u komediju uključuje i neka nova glumačka lica. Naime pojedine uloge utjelovljuju i studenti glume te on tako s jedne strane spaja iskustvo, a s druge strane mladost na osječkoj kazališnoj sceni.
Predstavljena kao komedija zabune i situacije izaziva kod publike enormne količine smijeha. Komad je to u 3 čina koji je prvi put izveden 1907. godine kada je doživio velik uspjeh i oduševljenje publike. Slično oduševljenje može se pripisati i ovoj izvedbi. Radnja se zasniva na sumnji gospođe Chandebise koja je uvjerena da ju suprug vara. Ta njezina sumnja poput bube u uhu ne drži ju mirnom te ona potraži pomoć svoje prijateljice Lucienne. Njih dvije osmišljavaju i šalju anonimno pismo njezinu mužu u kojem mu dogovaraju tajni sastanak s izmišljenom ljubavnicom. Naizgled beznačajno pismo izazvat će niz nesporazuma i spletki u koje će se likovi ne znajući spetljati. U razrješavanju te nespretne situacije uključuju se i drugi likovi kao što su liječnik, hotelijer, služavke i sluge. Sve to popraćeno je neizostavnim osmijehom na licu gledatelja koji su promatrači, ali i na svojevrstan način sudionici ovog vodvilja. Upravo je smijeh taj koji jedini i preostaje junacima ovog komičnog prizora. Naime u tim stalnim nespretnostima, žurbi i vrtoglavim preokretima likovima nedostaje vremena i prostora da sagledaju situaciju u miru. Zasigurno je to ono što gledatelja ponajviše iritira gledanjem komedije – nemogućnost likova da kroz svoje misli, stavove i osjećaje iskažu ono što misle ili žele znati jedni o drugima. Svjesna toga publika se vrlo brzo prilagođava tom „disanju“ pozornice i počinje zajedno s glumcima biti dio urnebesnog komada u kojem svi obostrano uživaju. S jedne strane glumci, koji ga donese kroz smijeh, a s druge pak gledatelji koji uzvraćaju još glasnijim smijehom.
Dora Šiško