Tribina „Umjetna inteligencija i prevođenje“ održala se u petak, 11. travnja 2025. godine na Filozofskom fakultetu u Osijeku. Na tribini su sudjelovale prof. dr. sc. Marija Omazić, redovita profesorica u trajnom zvanju s istoga Fakulteta, dr. sc. Nina Tuđman Vuković, suvlasnica i direktorica Projectus Grupe i Ela Varošanec Krsnik, književna prevoditeljica i članica Društva hrvatskih književnih prevodilaca. Tribinu je moderirala književna prevoditeljica, također članica Društva hrvatskih književnih prevodilaca, dr. sc. Jelena Pataki Šumiga, asistentica na osječkom Filozofskom fakultetu.
Sudionice su razgovarale o prednostima i nedostacima umjetne inteligencije u procesu prevođenja, kao i o izazovima s kojima se suočavaju prevoditelji zbog rasta umjetne inteligencije u svim sferama života. Dotaknule su se književnog, stručnog i konferencijskog prevođenja, kao i ekološkog otiska koji umjetna inteligencija ostavlja na planet.
Što se tiče stručnog prevođenja, navode kako umjetnu inteligenciju primjenjujemo u alatima za prevođenje, strojnim prijevodima, pomoćnim alatima, alatima za kontrolu kvalitete te da bez nje ne možemo. Ipak, zaključak je taj da se umjetna inteligencija treba više gledati kao pomoć i alat pri prevođenju jer ubrzava proces prevođenja, a nikako se ne treba oslanjati na sva rješenja koja ona ponudi jer je često pristrana i pitanje je postavljanja granice između toga gdje možemo vjerovati onome što nam ponudi, a gdje treba nastaviti samostalno istraživati.
S druge strane, književno je prevođenje, ipak, u nešto boljem položaju zbog toga što je sam proces prevođenja nešto drugačiji. U književnom je prevođenju najbitnija kreativnost književnog prevoditelja, a umjetna inteligencija tu kreativnost ne posjeduje. Sudionice su spomenule i piratizirane knjige koje služe za treniranje jezičnih modela, a koje štete i samim autorima, ali i prevoditeljima, zbog povrede autorskih prava.
Kad je riječ o konferencijskom prevođenju, zaključak je da je položaj konferencijskog prevoditelja još uvijek donekle povoljan. Činjenica jest da bi umjetna inteligencija vrlo brzo mogla u potpunosti zamijeniti i ovu vrstu prevođenja, ali da je članovima konferencija draže u slušalici čuti ljudski glas od robotskog.
Možda najveći problem kojeg su se dotakle sudionice tribine jest ekološki otisak koji umjetna inteligencija ostavlja na naš planet. Kako navodi sudionica tribine, književna prevoditeljica Ela Varošanec Krsnik, zbog specifičnih načina hlađenja postrojenja računala koja generiraju odgovore umjetne inteligencije (a koja su najčešće smještena u izrazito sušnim područjima, npr. u Coloradu u SAD-u), događa se to da lokalno stanovništvo ostaje bez vode kako bi se mogli hladiti ti „ogromni strojevi koji zahtijevaju nezamislivu količinu energije.“ Zaključak je taj da je energetska trezvenost jako bitna jer umjetnu inteligenciju ponekad pitamo doslovce gluposti i ne uzimamo u obzir količinu energije i vode koja se upotrebljava pri generiranju odgovora, te da je javna primjena umjetne inteligencije trebala biti ograničena i drugačije postavljena na neke segmente u kojima bi korištenje UI-a zapravo imalo smisla.
Sudionice su tribinu zaključile rekavši kako se ne trebamo zadovoljavati „dovoljno dobrim rješenjima“ koje nam umjetna inteligencija svakodnevno nudi, već da svako rješenje trebamo uzeti sa zrnom soli i dodatno samostalno istražiti. Nakon glavnog djela, slušatelji tribine mogli su postavljati pitanja te je tako potaknuta rasprava. Tribina je bila izrazito korisna i zanimljiva za buduće prevoditelje, ali i za sve one koji su željeli čuti o umjetnoj inteligenciji i prevođenju.
Mirta Kapelac
Izvor naslovne fotografije- osobni arhiv Mirte Kapelac
Slika 1: Op.prev. – Prevoditeljski studiji Filozofskog fakulteta u Osijeku
Mrežni izvor: https://www.facebook.com/profile.php?id=100057400160467