Intervju s Beatriz Brkić, dobitnicom Pohvale za izvannastavne aktivnosti za akademsku godinu 2022./2023.
Beatriz Brkić studentica je druge godine dvopredmetnoga diplomskoga studija Hrvatskoga jezika i književnosti i Povijesti (nastavnički smjer) koja je u veljači ove godine bila nagrađena Pohvalom za izvannastavne aktivnosti. Tu pohvalu zaslužila je svojim predanim novinarskim radom na Filozofskom fakultetu u Osijeku jer uz nastavne obveze, ona obavlja posao studentskoga novinara. Osim što se u novinarskom stilu snalazi kao „riba u vodi“, Beatriz je sudjelovala na nekoliko studentskih i znanstvenih konferencija, od kojih se kao posljednji ističe znanstveno-književni skup povodom Dana Marije Jurić Zagorke koji je održan u Zagrebu 24. i 25. studenoga 2023. godine. Ova je osebujna studentica, osim Pohvale za izvannastavne aktivnosti, dobila Dekanovu i Rektorovu nagradu tijekom studiranja, što dovoljno govori o njezinoj fakultetskoj kompetentnosti i izvrsnosti. Kako se njezino fakultetsko školovanje približava kraju, ubrzo bi se trebala pronaći u ulozi nastavnika – ili? Koji su njezini planovi za budućnost, osvrt na njezino fakultetsko školovanje, dobivanje nekolicine pohvala i nagrada te još mnogo toga, možete pročitati u prvom intervjuu u kojemu se Beatriz Brkić pronašla s „druge strane“ – strane intervjuiranoga.
O studiranju, pohvalama i nagradama – je li samo uspješno studiranje važno u studentskom životu?
Čestitke na ostvarenoj Pohvali za izvannastavne aktivnosti koja je ujedno i povod našega intervjua. Kojim aktivnostima se baviš uz nastavne obveze na fakultetu, a da su pridonijele ostvarivanju ove Pohvale?
Kao dvopredmetnoj studentici samo su nastavne obveze dovoljno opterećenje jer se svakoj trudim posvetiti kvalitetno i na visokoj razini, no izvannastavne aktivnosti najviše me ispunjavaju i donose veliko zadovoljstvo. One mi pružaju mogućnost stvaralačkog izražavanja, ali i motivaciju za daljnji rad. Prije svega istaknula bih posao studentice novinarke koji mi je glavna zanimacija uz studentske obveze. Zadatak mi je pratiti i izvještavati o događanjima na Fakultetu te postignućima studenata i profesora. Nadalje, istaknula bih izlaganje na studentskoj konferenciji Žene jučer, danas, sutra nakon koje sam se intenzivno počela baviti književnim opusom Marije Jurić Zagorke iz kompleksnije perspektive. Krajem godine uslijedilo je još jedno izlaganje na Danima Marije Jurić Zagorke u Zagrebu, usmjereno na emancipacijske poruke tekstova u Ženskom listu – za dom, zabavu i kućanstvo. Osim toga, poprilično važno iskustvo za mene kao studenticu književnosti bilo je izlaganje na festivalu PunKt na poziv prof. dr. sc. Gorana Rema koje je bilo posvećeno poetskom stvaralaštvu Branka Čegeca, a kao rezultat bila je objava moga prvoga znanstvenoga rada u suradnji s Paulom Rem. Uz to, pronašla sam vrijeme i za volontiranje na znanstvenom skupu i studentskoj konferenciji, što mi je pružilo uvid u organizaciju velikih događaja iza pozornice.
Pohvala za izvannastavne aktivnosti nije ti prva nagrada koju si ostvarila tijekom svojega studiranja na ovome fakultetu. Možeš li nam nešto reći o primitku Dekanove i Rektorove nagrade koje si zasluženo dobila za 2021./2022. akademsku godinu? Kojim povodom si zaslužila navedene nagrade i što ti one predstavljaju?
Volim se prisjetiti kako sam za Dekanovu nagradu saznala od profesora koji su mi uzbuđeno prenijeli informaciju i čestitali, nešto ranije nego što sam to trebala službeno saznati. Nešto slično dogodilo se i Luki Modriću po primitku Zlatne lopte 2018. godine jer je nešto ranije bio obaviješten o primitku nagrade. Tako je bilo i nedavno kad sam saznala da sam jedna od tri dobitnice Pohvale za izvannastavne aktivnosti. Osjećala sam se cijenjeno i premda sam znala da moj uloženi trud svakako nije bio uzaludan. Dekanova nagrada za najvišu prosječnu ocjenu u prethodnoj akademskoj godini, uz Pohvalu za uspješnost u studiranju na 2. godini prijediplomskog studija, bila mi je dodatna potvrda da su se učenje i izvrsne ocjene isplatili. No, ono što slijedi je kako primijeniti stečeno znanje, a to sam pokazala zajedno sa svojim prijateljicama Dejanom Đurić, Matejom Nikolić i Leonardom Perić u seminarskom projektu s kojim smo se pod sjajnim mentorstvom prof. dr. sc. Milice Lukić natjecale za Rektorovu nagradu. Naslov interdisciplinarnog i intermedijalnog rada koji smo predale u obliku knjižice s popratnim ilustracijama je „Vodič svijetom simbola Da Vincijeva koda“. Možda još draže od same nagrade bilo nam je izlaganje seminara na posljednjem predavanju kolegija Jezik srednjovjekovnih simbola prof. Lukić. Profesorica je već tada odlučila da se trebamo prijaviti za Rektorovu nagradu i motivirala nas je za daljnji rad povjerenjem koje nam je ukazala. Vjerovala je u nas od samog početka i na tome smo joj neizmjerno zahvalne, kao i svemu čemu nas je naučila tijekom tog semestra.
Iskoristite, cijenite i uživajte u vremenu koje vam je preostalo na ovom Fakultetu da pronađete sebe i otkrijete svoju strast…
Vidljivo je kako si tijekom studiranja postigla zavidne rezultate. Što te motivira u upornom radu (postoji li osoba ili primjerice citat)?
Kada je riječ o mojoj motivaciji, uvijek zamišljam verziju sebe koja će mi biti zahvalna za nekoliko godina, kad se osvrne iza sebe i prisjeti se koliko je naporno radila da ostvari svoj cilj. Motivacija je često nepouzdana, ali disciplina me nikad nije iznevjerila. Može se reći kako sam sama sebi najbolja motivacija. Dekanova i Rektorova nagrada dokaz su da sam donijela pravu odluku kad sam upisala Filozofski fakultet 2019. godine.
Zbog tvoje iznimne uspješnosti, kakve savjete nudiš trenutnim i budućim studentima Filozofskoga fakulteta?
Najvažniji savjet koji mogu podijeliti trenutnim i budućim studentima jest: iskoristite, cijenite i uživajte u vremenu koje vam je preostalo na ovom Fakultetu da pronađete sebe i otkrijete svoju strast jer je to smisao svega i ispunit će vas više od gotovo savršenog prosjeka jer on nikad nije dovoljan sam po sebi. Dozvolite si ponekad ocjenu nižu od odličan ako to znači da ćete imati više vremena za aktivnosti u kojima ćete uživati jer su upravo to stvari koje se pamte.
Svoj posao trebate obavljati s ljubavlju i posvećenošću, sve ostalo je sporedno.
Koje su najveće vrline koje si naučila tijekom studiranja, a da su ti pomogle u tvojem uspješnom studiranju?
Što se tiče vrlina koje sam stekla – kao najvažniju istaknula bih strpljenje. Za velike rezultate treba vremena. Niti za jednu nagradu, osim za pohvalu za izvannastavne aktivnosti nisam radila s ciljem da je dobijem, već su moji rezultati radili za mene. Kad ste usmjereni na to da kvalitetno i izvrsno odradite svoj posao te steknete novo znanje i iskustvo iz zadovoljstva koje vam pruža vaše područje rada, nesumnjivo je da će rezultati biti zadovoljavajući. Ako ste ipak usmjereni isključivo na dobitak, velike su šanse da ćete putem napraviti propuste koji će vas udaljiti od cilja. Svoj posao trebate obavljati s ljubavlju i posvećenošću, sve ostalo je sporedno. Na kraju, morate naučiti prihvatiti kritiku. Od osobe koja ju je teško podnosila, postala sam osoba koja najbolje uči upravo iz kritike. Uvijek postoji prostor za napredak, no to ne znači da vaš rad nema vrijednost. Upravo suprotno: možete samo postati još bolji ako ste otvoreni za konstruktivne rasprave.
Bi li „mala Bea“ bila ponosna na Beatriz danas? Što bi poručila „mlađoj“ sebi? Postoji li nešto što bi promijenila i osjećaš se kao da si propustila nešto zbog prevelikog opterećenja fakultetskih obaveza?
Mlađoj sebi poručila bih da će joj se ostvariti sve o čemu je maštala te da zaslužuje i više od toga. Ne bih promijenila ništa, mislim kako se sve na mom putu dogodilo točno kako je trebalo biti. Opet bih učinila isto. Odmalena sam znala što želim i tko želim postati, a upisom i studiranjem na FFOS-u postala sam još sigurnija da sam izabrala pravi put te dovršila posljednju fazu svog odrastanja i sazrijevanja – u osobnom, djelomično i u akademskom smislu. Često sam „izgorjela“ od obveza i ambicioznosti jer nisam prihvaćala ništa osim najboljeg mogućeg, no treba znati kako strateški rasporediti svoje snage, što sam naučila nešto kasnije. Ipak, više vremena provedenog s obitelji, prijateljima i samom sobom još uvijek pokušavam nadoknaditi.
Jezično izražavanje – novinarski posao i ljubav prema čitanju
Spomenula si kako obavljaš dužnost studentske novinarke na našemu fakultetu. Koji ti je najdraži članak koji si napisala, a koji najdraži intervju koji su obavila? Čime se vodiš kada pripremaš svoje uratke?
Omiljeni članak uvijek će mi biti prvi koji sam napisala u ulozi novinarke, a to je bio izvještaj o 33. Krležinim danima u Osijeku. Članak je imao efektan podnaslov: „Živimo li danas kao da Krleža nije napisao nijednu riječ?“ Tog sam vikenda bila na probnom roku i laknulo mi je kad sam dobila ohrabrujuće pohvale prodekanice Jukić. Kad sam „prošla test“, bila sam sigurna da želim obavljati taj posao. Moram dodati kako sam iznimno zahvalna dekanu Ivanu Trojanu koji mi je odlučio iskazati povjerenje i od početka vjerovao da je to pravi posao za mene. Ne smijem izostaviti ni prodekanice Jukić, Marčinko, Jug i Oklopčić koje su uvijek imale razumijevanja ako sam zbog studentskih obveza poslala članak koji dan kasnije. Bile su iznimno strpljive u početnoj fazi mog novinarskog rada, dok nisam naučila na svojim pogreškama i postala vještija. Osim toga, dozvolile su mi i da ponekad sama predložim temu o kojoj želim pisati. Čak i sad, nakon više od godinu dana rada, vjerujem da ima još mjesta za napredak jer je svaki posao, ako mu se istinski posvetimo, cjeloživotno učenje.
Teško je izdvojiti samo jedan intervju jer sam uistinu uživala u razgovoru sa studentima, doktorandima i profesorima, slušajući o njihovim životnim i akademskim iskustvima. Uživam u dijelu posla koji mi dopušta da s javnosti podijelim uspjehe i rezultate napornog rada naših studenata i profesora. Vrijeme nam uvijek proleti u ugodnom razgovoru, no vrlo sam oprezna slušateljica koja svojim potpitanjima otvara nove teme i izvlači najbolje iz svojih sugovornika jer je to moj posao – prikazati aktualne sugovornike u najboljem izdanju.
Bi li povezala novinarsko iskustvo s nastavom hrvatskoga jezika? Nakon stečenih iskustava novinarskim radom na našemu fakultetu, bi li se upustila u vođenje novinarske skupine kada bi se zaposlila u osnovnoj ili srednjoj školi? Kakva znanja i vještine učenici mogu razviti takvim izvannastavnim aktivnostima?
Apsolutno! Novinarska skupina učenicima pruža stjecanje vještina jezičnog izražavanja – govorenja, slušanja, čitanja i pisanja koje i mi upravo razvijamo tijekom našeg razgovora. Ali ne samo to, uče kako opisati, sažeti i predstaviti događaj kojem su prisustvovali, tako da uspješno prenesu važne informacije i zaintrigiraju čitatelje. Konačno, učenici razvijaju svoj stil pisanja, koji je teško sakriti u novinarskom stilu.
Roditelji igraju veliku ulogu u poticanju interesa djece…Odlazak u knjižnicu s mamom bio je dio mog tjednog rituala.
Kada smo kod stila pisanja, vidljivo je kako se pisanje sve više svodi na dopisivanje porukama preko društvenih mreža. Što misliš, koliko su, osobito u današnje vrijeme digitalizacije, važne kompetencije jezičnoga izražavanja kod učenika te za koje smatraš da su najslabije razvijene u današnjih generacija? Kako bi poticala njihovo razvijanje u svojoj nastavi?
Svi učenici imaju jednak potencijal za razvijanje bogatog rječnika, govorničkih, slušateljskih i autorskih vještina koje, kako mi se čini, jesu u krizi kod novih generacija. Pitanje je konzumiraju li i u kojoj mjeri sadržaj koji im može omogućiti njihovo razvijanje? Takav sadržaj mogu pronaći i uz pomoć svojih digitalnih uređaja, no obično ih upravo društvene mreže i drugi sadržaji odvode u drugom smjeru, točnije prema sadržajima koji nisu dovoljno kvalitetni da bi im osim zabave pružili i učenje. Učenici kulturu čitanja, od koje sve počinje, najčešće usvajaju odgojem, odnosno preko roditelja. Možda je vrijeme da se usmjerimo i na njih (roditelje) pa će onda i učenici bolje reagirati. Odgovornost je i na učiteljima – kako iskoristiti digitalne uređaje za kreiranje „mamca“ koji će učenike potaknuti da uzmu knjigu u ruke? Situacija se neće promijeniti ako učenicima budemo govorili da moraju više čitati, trebamo znati kako im pristupiti na pravi način – koji isključuje kritiku, ali uključuje motivaciju i objašnjenje zašto moraju više čitati te kakve im prednosti donosi čitanje.
Istaknula si kako je odgovornost na učiteljima. Kao buduća učiteljica, odnosno kao studentica hrvatskoga jezika i književnosti i povijesti, zasigurno si pročitala nekolicinu knjiga. Iskoristio bih priliku i istaknuo kako si 2009. godine primila nagradu GISKO-a za „mlađu najčitateljicu“. Kako si razvila ljubav prema čitanju? Koji je tvoj omiljeni tip knjiga? Kao buduća profesorica hrvatskoga jezika, kako bi (osobno) potaknula učenike na čitanje lektirnih naslova i „zaljubljivanje u književnost“?
Mislila sam da je ta informacija nestala u bespućima interneta, ali mi je to dokaz da si se odlično pripremio za intervju! Roditelji igraju veliku ulogu u poticanju interesa djece, ali ih ne mogu dugoročno usmjeravati ako su djeca sklona nekim drugim područjima. Odlazak u knjižnicu s mamom bio je dio mog tjednog rituala. Moji su roditelji mudro procijenili da se trebam upoznati sa svim žanrovima i što više autora, no najviše sam im zahvalna jer su mi otkrili svijet Zagorkinih romana na kraju 5. razreda osnovne škole.
Nakon čitanja Gričke vještice, zaključila sam kako stalno želim čitati romane koji će me oduševljavati i inspirirati za vlastito stvaranje. To si odlično rekao – zaljubljivati se u književnost. Upravo mi je to i bio cilj, iznova se zaljubljivati u dobru knjigu. Najviše uživam u djelima koja nisu samo „umjetnost radi umjetnosti“, već potiču čitatelja da steknu vlastiti kritički sud o likovima i društvenim pojavama. Još bolje ako roman ima dašak misterija te kombinira tradiciju i moderno. Što se tiče problema nečitanja lektirnih naslova, mišljenja sam da uvijek treba krenuti s metodama kojima će se učenici pokušati zainteresirati. Ako nastavnik odmjeri ključni dio gdje treba stati s pričom u koju se gotovo glumački uživio i vjerodostojno prenio ugođaj književnog djela, uz pomoć različitih medija koji će osuvremenjeno prikazati i kronološki najudaljeniji tekst u povijesti književnosti, male su šanse da neće uspjeti u svom naumu.
Konferencije i javna izlaganja kao sredstvo za vježbanje govornih vještina
Kao studentica dvopredmetnoga studija sudjelovala si na znanstvenim i studentskim konferencijama i skupovima iz oba područja svojega studiranja – i iz hrvatskoga jezika i književnosti i iz povijesti. Koje te znanstveno područje više zanima i proučavanjem čega se najviše voliš baviti?
Mislim da nije tajna i da to mogu prepoznati svi koji se nađu u interakciji sa mnom – preferiram književnost. Nedavno sam na školskoj praksi iz povijesti čula da čak i izgledam kao da predajem hrvatski jezik. Još od početka srednje škole zanimale su me teorija i povijest književnosti te sam se posvetila usvajanju teorijskih temelja, za koje smatram da su sjajno nadograđeni nakon pet godina studija, što puno govori o stručnosti i kompetencijama naših profesora. Najviše se volim baviti novim čitanjima autora koji su gotovo postali pravilo na mojoj čitateljskoj listi – Marije Jurić Zagorke, Agathe Christie, E. A. Poea, Ivane Šojat i Mire Gavrana. Vjerujem da se s razlogom uvijek vraćamo nekim autorima te da svoje čitateljsko iskustvo možemo iskoristiti za otkrivanje novih problemskih pitanja i elemenata koji se otvaraju u književnoj interpretaciji.
Studenti imaju prilike uvježbati svoje govorničke vještine koje se ne mogu drukčije naučiti nego iskustvom.
Kakva iskustva nosiš sa studentskih konferencija i znanstvenih skupova? Kakve kompetencije studenti imaju prilike razviti na takvim događanjima i koji ti je skup, odnosno konferencija najviše ostao u dobrom sjećanju?
Prvo što sam morala naučiti, a teško mi je palo, jest kako skratiti rad od nekoliko stranica na 15 minuta izlaganja. Vrlo je važna vještina sažimanja i izdvajanja najvažnijih informacija. Ne samo najvažnije, nego i one koje će zaintrigirati publiku. Naučila sam još davno na kolegiju kod prof. dr. sc. Milice Lukić da nije važno samo što govoriš, nego i kako govoriš pa me ta misao usmjeravala u svim mojim idućim izlaganjima. Studenti imaju priliku uvježbati svoje govorničke vještine koje se ne mogu drukčije naučiti nego iskustvom. Na kraju, ako iza konferencije ostaje zbornik radova, studenti također mogu izoštriti svoje vještine pisanja koje će im biti odličan temelj ako se ikad odluče za znanstvenu karijeru.
Konferencija koja mi je najviše ostala u dobrom sjećanju jest konferencija bivše generacije studenata povijesti – Žene jučer, danas, sutra koja se simbolično održala upravo na Dan žena prošle godine. Vidjeti svoje prijateljice kako nadahnuto izlažu o velikim ženama koje su izabrale bio je užitak. Bile smo podrška i motivirale jedna drugu – pravi primjer ženske solidarnosti. Posebno mi je bilo drago što je među organizatorima, izlagačima i slušateljima bio velik broj muškaraca koji su prepoznali važnost aktualizacije ženske povijesti.
Morate znati zabaviti publiku i potaknuti njihov interes.
Spomenula si kako studenti imaju prilike razvijati svoje govorničke vještine na takvim događajima. Jesi li ti početkom studiranja imala određenih problema s javnim govorom i izlaganjima? Kako se pripremaš za izlaganja i koji su tvoji „trikovi“ za uspješno izlaganje te razvijanje samopouzdanja pri javnom govoru? Postoji li možda nekakva anegdota s tvojih izlaganja?
Mislim da su rijetki studenti koji su u potpunosti sigurni u svoj javni nastup na početku studija. Ovdje smo da učimo, a brojni seminari koje moramo izložiti pred kolegama studentima pomažu nam u napredovanju koje se neizbježno događa do posljednje godine studija. Da nas je netko snimao na prvoj godini i pokazao nam to netom prije diplomiranja, vjerojatno se ne bismo prepoznali. Strah od javnog nastupa moguće je prevladati dobrom pripremom i „generalnom probom“ kod kuće, ali mala trema uvijek ostaje s nama ako nam je stalo do onoga što radimo i teme koju izlažemo. I sama stoga obavezno svako izlaganje isprobam kod kuće i izmjerim vrijeme kako bih se uklopila u (mrsko mi) vremensko ograničenje te načinila neke izmjene ako je potrebno.
Rečeno mi je da znam prenijeti svoj entuzijazam za temu na publiku i zaintrigirati slušatelje, a vjerujem kako bez toga izlaganje ne može biti uspješno. Kao omiljeni dio jednoga izlaganja izdvojila bih šok i nevjericu slušatelja i ostalih izlagača kad sam na Danima Marije Jurić Zagorke predstavila neke od kontroverznijih tekstova Ženskog lista – riječ je o članku Milice Devčić Radić Harakiri trudne žene i noveli Matrijarhat. Kad sam čula iznenađene komentare i smijeh znala sam da sam napravila dobar posao. Morate znati zabaviti publiku i potaknuti njihov interes, dakle ne samo naučiti nečem novom, već i nasmijati i šokirati, stoga se uvijek treba potruditi pronaći neke podatke koje će slušatelje „održati budnima“.
Osvrt na studiranje i planovi za budućnost
Kao studentica koja privodi svoje razdoblje studiranja kraju, možeš li istaknuti koji kolegij ili koje kolegije koje si odslušala smatraš najkorisnijima, a koje najzanimljivijima na Odsjeku za hrvatski jezik i književnost Filozofskoga fakulteta u Osijeku? Kakve kompetencije stječe student hrvatskoga jezika na našem fakultetu?
Ne mogu govoriti u ime ostalih studenata jer najkorisnije ili najzanimljivije kolegije svatko određuje prema vlastitim interesima i području kojim će se kasnije baviti. Kolegiji na kojima sam najviše uživala bili su kolegiji iz područja književnosti, sukladno mojim preferencijama. Kompetencije smatram ih najkorisnijima su sveobuhvatna i koncentrirana analiza književnog teksta tako da vlastitim zaključcima damo svoj doprinos u novom čitanju djela te kritičko promišljanje o mišljenjima priznatih autoriteta. Uvijek su nam naglašavali kako trebamo razmišljati svojom glavom i ne upijati sve što pročitamo bez vlastite procjene. Usvojena teorija nikad nije dovoljna sama po sebi bez kvalitetne primjene.
Možeš li se osvrnuti malo i na posljednje dvije godine svojega studiranja, odnosno diplomski studij nastavničkoga smjera? Vidiš li se u budućnosti kao nastavnica hrvatskoga jezika ili pak kao nastavnica povijesti?
Naravno. Svi oko mene misle da je za mene više hrvatski jezik i nisu u krivu. Mogu se lako snaći i na nastavi povijesti, no nedostaje mi razgovarati o načinu na koji učenici doživljavaju književnoumjetnički tekst i prepoznaju problemska pitanja koja otvara. Vjerojatno se u tim trenucima najviše otkriva moj entuzijazam, tako da jedva čekam još sati književnosti. Jednostavno sam književni povjesničar i teoretičar u duši.
Svojim učenicima želim prenijeti ljubav prema hrvatskom jeziku i književnosti i svim veličanstvenim pričama iz povijesti.
Koja je uloga kolegija koje studenti nastavničkoga usmjerenja slušaju na diplomskome studiju te kakvim znanjima i vještinama oni doprinose?
Ne mogu dovoljno naglasiti koliko su važni metodički, didaktički i pedagoški kolegiji. Polazište su svega čime ćemo se kasnije baviti u obavljanju našeg posla – od dokumentacije, stvaranja GIK-a, priprava za svaki nastavni sat, vrednovanja, do metoda i metodičkih postupaka koji nam omogućuju približiti gradivo učenicima na kreativne načine te ih potaknuti na povezivanje, istraživanje i zaključivanje. Od mentora iz povijesti čula sam zlatno pravilo: „Nikad ne smije biti dosadno!“ Metodika nas je naučila da nije lako biti nastavnik i da taj posao ne može obavljati svatko, a ponajviše je opovrgnula mit da nastavnici „ništa ne rade“. Posao nastavnika nastavlja se i izvan škole, pitanje je prestaje li uopće … osim naravno kada spavamo. Metodički kolegiji usmjeravaju studente kako organizirati odgojno-obrazovni proces tako da se uvaže potrebe i interese svakog učenika te im se prilagodi način rada. Nikada se ne smije izostaviti odgojna uloga nastavnika. Cilj je dati afirmativan i pozitivan doprinos u izgradnji učenikove osobnosti te ih poticati na traženje vlastitoga identiteta.
Ne znam mogu li te zvati „vidovita Bea“, ali gdje se vidiš nakon završetka diplomskoga studija? Smatraš li svoj rodni Osijek sredinom u kojem bi nastavila svoj daljnji profesionalni razvoj ili bi svoju sreću potražila negdje drugdje?
Gdje se vidim nakon završetka studija? Hm… Moj je problem što bih voljela biti toliko toga.
Naravno, novinarka, u nekoj drugoj ustanovi, zatim turistički vodič – volim pripovijedati o pričama koje skrivaju mjesta pored kojih svakodnevno prolazimo, jednom bih se voljela ostvariti i kao književnica, no najviše želim biti profesorica. Svojim učenicima želim prenijeti ljubav prema hrvatskom jeziku i književnosti i svim veličanstvenim pričama iz povijesti – onako snažno kako ju ja osjećam. Pišem i stvaram u tri funkcionalna stila. Već sam si dokazala kako uspješno stvaram u znanstvenom i novinskom stilu, a preostaje mi za vidjeti kako bih se snašla unutar književnoga stila. U svakom slučaju, za ostvarenje u spisateljskom smislu mi se ne žuri, ali jednom kad budem spremna, želim se odvažiti i u tom području. Osijek će uvijek imati prvo mjesto u mom srcu, no jednom ću zasigurno poželjeti promijeniti sredinu. Zagreb je tijekom hrvatske povijesti bio žila kucavica umjetničkog i kulturnog života. Znam da će jednom doći vrijeme da se i ja kušam u ono što taj grad ima za ponuditi.
Za kraj intervjua, jedno paradoksalno rješenje. Postavi čitateljima pitanje na koje si ti sebi tijekom života, odnosno studiranja pronašla odgovor. Prokomentiraj na koji način si došla do svojega odgovora i što si spoznala na tom putu.
Moram priznati da mi nije bilo nimalo lako odgovarati na tvoja pitanja. Osjećala sam tremu gotovo kao na usmenom ispitu. Inače sam u ulozi novinarke koja voli potaknuti sugovornike na promišljanje i ne dopuštam im da izbjegnu zahtjevnija pitanja. Ipak, neću se odreći tog zadovoljstva da izvučem najbolje iz njih i nastavit ću im zagorčavati život nakon našeg razgovora.
Pitanje koje mi se često motalo po glavi je hoću li biti dobra nastavnica? Zbog posvećenosti vlastitim interesima bojala sam se da sam se udaljila od identiteta učitelja. Mislila sam da ću biti zahtjevna i stroga te uplašiti i demotivirati učenike. Kad sam u okviru školske prakse ušetala u učionicu, instinktivno sam se prilagodila, prisjećajući se vlastitog iskustva kada sam sjedila na njihovom mjestu. Nakon prvog sata hrvatskog jezika koji sam održala u školi, razmišljala sam o propustima koji su mi se dogodili u 45 minuta jer je nemoguće da sve bude savršeno. Dok sam brojala svoje pogreške, prišla mi je jedna učenica i rekla da sam bila odlična. To mi je bilo dovoljno da se saberem, ali i rastopim. Shvatila sam da sam bila zahtjevna i stroga – samo prema sebi. Ako gajite ljubav za predmete koje studirate, nemoguće je da budete loši učitelji. Djeca to znaju prepoznati.
Razgovor vodio: Luka Grbavac
Izvor naslove fotografije: privatni album