Serijal Groblje zaboravljenih knjiga, remek-djelo je prerano preminulog španjolskog pisca Carlosa Ruiza Zafóna, a sastoji se od četiriju romana: Sjena vjetra, Anđelova igra, Zatočenik neba te Labirint duhova. Nedavno je objavljena i neslužbena peta knjiga, naslovljena Grad od pare. Iako su knjige povezane zajedničkim likovima, temama i atmosferom, Zafón ih je osmislio tako da se mogu čitati i zasebno, u bilo kojem redoslijedu. Međutim, njihovo puno značenje i emocionalni učinak najbolje dolaze do izražaja kada se čitaju kao jedinstvena narativna cjelina.
Zafónov serijal teško je strogo žanrovski svrstati. On spaja elemente gotike, misterije, drame, romanse i fantastike, uokvirene bogatim književnim stilom i atmosferičnim opisima Barcelone 20. stoljeća. Iako se radnja odvija u stvarnom povijesnom kontekstu, često u sumornoj poslijeratnoj Španjolskoj, autor u priču uvodi nadrealne elemente, mitološku simboliku i mračne metafore, stvarajući hibrid između realističnog romana i bajkovite alegorije.
Središnji simbol čitavog serijala jest mitsko mjesto zvano Groblje zaboravljenih knjiga – tajna knjižnica u srcu Barcelone, gdje se čuvaju knjige koje su pale u zaborav, ali koje još uvijek čekaju da pronađu svog čitatelja. Ta knjižnica nije samo prostor, već metafora za kolektivno sjećanje, snagu riječi i tajne koje knjige skrivaju, katkad opasne, katkad iscjeljujuće.
Zafón se koristi elementima fantastičnoga kako bi produbio psihološku i emocionalnu dimenziju svojih likova. U Anđelovoj igri, primjerice, glavni lik David Martín ulazi u misteriozan pakt s likom nalik na demona, što priču stavlja na granicu između zbilje i halucinacije. Je li riječ o metaforičnom prikazu piščeve unutarnje borbe ili stvarnoj natprirodnoj pojavi – ostaje nejasno, a upravo ta dvoznačnost tipična je za Zafónov stil. Dvoznačnost daje dojam misterije i uvlači čitatelja u radnju djela.
U cijelom serijalu prisutni su motivi prokletih knjiga, duhova prošlosti, tajnih društava i labirinata, što podsjeća na Borgesovu poetiku, ali i na modernu gotičku književnost. Likovi u Zafónovim romanima snažno su profilirani i često nose duboke unutarnje konflikte. Jedan od najvažnijih i glavnih likova jest Daniel Sempere, mladić koji već u Sjeni vjetra otkriva sudbinu zaboravljenog pisca Juliana Caraxa i time biva uvučen u mrežu obiteljskih tajni, laži i ubojstava. Pomoću Danielove potrage, Zafón istražuje teme istine, ljubavi, osvete i oprosta.
Zapažena je i uloga Fermína Romera de Torresa, karizmatičnog pomoćnika i prijatelja obitelji Sempere, čiji humor, inteligencija i odanost unose dašak vedrine u tmurnu atmosferu romana. Njegov lik podsjeća da su ljudskost i toplina moguće čak i u najmračnijim vremenima.
Sljedeći složen lik jest David Martín, protagonist Anđelove igre, pisac u krizi koji se bori s vlastitim demonima – doslovno, ali i metaforično. On je svojevrsni tragični junak i zločesti dečko Zafónova svijeta. Njegova sudbina odražava tešku borbu umjetnika za istinu u društvu koje gazi individualnost i slobodu izražavanja. Anđelova igra dinamičnija je i više nabijena emocijama te misterioznim ozračjem, nego što je to Sjena vjetra.
Zatočenik neba treća je knjiga u serijalu. Radnja romana odvija se u Barceloni pedesetih godina 20. stoljeća. Daniel Sempere, sada odrasli mladić koji vodi očevu knjižaru Sempere i sin, sprema se za vjenčanje svog najboljeg prijatelja Fermína Romera de Torresa. Jednog dana u knjižaru ulazi nepoznati muškarac koji kupuje skupu knjigu i ostavlja je s posvetom – Fermínu. Ovaj čin uznemiruje Fermína, koji zatim odlučuje ispričati Danielu svoju mračnu prošlost: kako je kao mlad bio zatvoren u zatvoru Montjuïc zbog političkih razloga, kako je tamo bio mučen, i kako je tamo upoznao Davida Martína, pisca iz romana Anđelova igra. Fermín i Martín zajedno su se borili za opstanak, a Fermínu je upravo Martín pomogao da pobjegne. Ključna figura zla bio je zatvorski upravitelj Mauricio Valls, koji je zloupotrebljavao svoj položaj i bogatio se na račun zatvorenika. U međuvremenu, Daniel postupno otkriva potresne činjenice o svojoj majci, koja je ubijena pod nerazjašnjenim okolnostima, i spoznaje da je njezina prošlost povezana s ljudima iz Fermínove priče. Roman se završava postavljanjem temelja za konačni dio serijala – Labirint duhova – ostavljajući otvorena mnoga pitanja o istini, izdaji i iskupljenju.
Groblje zaboravljenih knjiga nije samo uobičajena priča o knjigama – to je priča o moći književnosti, o ljudima koji u knjigama traže spas, identitet ili smisao. Barcelona koju Zafón prikazuje gotovo je lik za sebe – mistična, opasna i hipnotička, grad koji skriva bezbrojne tajne u svojim sjenama. Zafónov serijal uspio je osvojiti čitatelje diljem svijeta jer kombinira napetost trilera, dubinu obiteljske drame i liričnost književne proze, a sve to uokvireno gotovo bajkovitim slojem fantastike. Njegova poruka da nijedna knjiga i nijedna priča nisu u potpunosti izgubljene dok god ih netko pamti ostaje snažno odjekivati i nakon zatvaranja posljednje stranice. I uvijek nas zove da im se ponovno vratimo.
Marijana Bošnjak
Izvor naslovne fotografije: Čitaj knjigu (Facebook profil)