Srijeda, 18. ožujka 2020. Pandemija Covid-19 ozbiljno se kuha kako starim kontinentom tako i cijelim svijetom. Škole su zatvorene, ide se u lockdown, ljudi shvaćaju – ovo nije šala. Mnoge se manifestacije otkazuju, primjerice Wimbledon, najprestižniji teniski turnir, po prvi put otkazan je nakon 1945. godine (zbog ratnog stanja). Svi vjerni obožavatelji Eurosonga, europske godišnje manifestacije u kojem se bira najbolja pjesma koja predstavlja neku europsku državu (+ nekoliko zapadnoazijskih zemalja i Australiju), zaziru od mogućeg otkazivanja. To se i dogodilo. Po prvi put u svojoj povijesti (od 1956.) Eurosong neće biti održan. Šok i nevjerica za sve obožavatelje, uključujući i mene.
Ako ništa drugo, ranije je objavljena vijest da u svibnju 2020., otprilike u vrijeme planiranog održavanja Eurosonga, dolazi prvi igrani film o Eurosongu: Netflixova produkcija s komičarem Willom Ferrellom u glavnoj ulozi. Očekivanja su od ovog filma bila velika, pogotovo nakon vijesti o otkazivanju Eurosonga. Zbog Covid-19 pandemije film je na Netflix došao u petak 26. lipnja 2020. te je u tom tjednu bio uvjerljivo najgledaniji sadržaj na Netflixu u gotovo cijeloj Europi i Sjevernoj Americi. Nakon što sam i ja pogledao film, moje je mišljenje podosta podijeljeno.
Prva je stvar prikaz Islanda. Radnja se odvija u Husaviku, malenom ribarskom gradiću na sjeveru Islanda koji karakterizira klasičan društveni život ruralnih sredina i koji uopće nije bogat, svatko svakoga poznaje te se sva društvena aktivnost svodi na provođenje zajedničkih večeri u lokalnom bircu gdje publiku uveseljava Fire Saga – ekscentrični duo kojeg čine Lars Eriksson (Will Farrell), odraslo dijete kojemu je najveća želja pobijediti na Eurosongu i Sigrit Eriksdottir (Rachel McAdams), učiteljica u lokalnoj školi s izvanrednim vokalnim sposobnostima za koju svi misle da u Husaviku samo gubi vrijeme na što se ona ne obazire jer Larsa i Husavik voli više od ičega. Fire Sagu nitko u Husaviku ne shvaća pretjerano ozbiljno (pogotovo zbog Larsa), ali njega to ne obeshrabruje te se takav odnos mijenja nakon njihova bizarnog, ali upečatljivog nastupa na Eurosongu.
Kao što sam u naslovu osvrta rekao, ovaj je film klasično prikazivanje europske kulture na američki način. Film prati Islandski nacionalni izbor za pjesmu Eurovizije, na kojem spomenuta Fire Saga dolazi do pobjede na vrlo bizaran način tako što su doslovno svi ostali kandidati poginuli u eksploziji after partyja Songvakeppnina (islandski nacionalni izbor za pjesmu Eurovizije) te ih se šalje na Eurosong u Edinburgh. Na Eurosongu autori su napravili nekoliko čudnih propusta, od kojih je najveće davanje bodova u polufinalu Eurosonga, u kojem se inače samo pročita 10 zemalja čiji su predstavnici ostvarili plasman u finale. Također bodovna je tablica krajnje čudna, pogotovo u trenutku kad je Hrvatska objavljena kao jedan od finalista, a prethodno na tablici nije bila vidljiva. No preciznosti oko interpretacije Eurosonga nisu uopće bitnim faktorom ovog filma, pa navedeno nije baš pretjerano velik problem.
Što se glumačke postave tiče, sam Will Ferrell ima specifičan smisao za humor koji ili će vam se svidjeti ili će vam biti cringe, odnosno po naški, osjetit ćete susramlje; ali za utjelovljenje Larsa Erikssona zaista nemam zamjerki. Rachel McAdams također radi odličan posao, no istaknuo bih Molly Sanden, švedsku pjevačicu koja vokalno pokriva sve točke koje u filmu izvodi McAdams. Od ostalih bih uloga svakako izdvojio Piercea Brosnana koji utjelovljuje Erika, Larsova strogog oca koji ne podržava njegove karijerne ciljeve i Dana Stevensa, britanskog glumca koji sjajno utjelovljuje Alexandera Lemtova, ekstravagantnoga predstavnika Rusije koji je prisiljen, zbog konzervativnih ruskih zakona, prikrivati svoju pravu prirodu. Sve u svemu, po meni je glumačka postava idealno pogođena te je cilj što se glume tiče ostvaren.
I na kraju, soundtrack. Za glazbu u filmu zaista nemam zamjerki. Iako su neke od pjesama i predstavnika prikazani potpuno stereotipno, isto je napravljeno na komičan i publici simpatičan način. Kvaliteta većine pjesama nije na najvišoj razini, osim pjesme Husavik koja je bila nominirana za Oscara i medleya nekoliko eurovizijskih uspješnica u kojemu sudjeluju i poznati natjecatelji s Eurosonga poput Conchite Wurst, Alexandera Rybaka i Nette. Ostatak pjesama baš i ne odskače kvalitetom, ali predstavlja tipičan eurotrash koji, nećemo si lagati, svi volimo slušati.
Ovaj mi film zasigurno nije jedan od najboljih koje sam pogledao, uzevši još i u obzir da je poprilično dugačak (2 sata), te da kao veliki obožavatelj Eurosonga ne mogu jednostavno zažmiriti na nekoliko tehničkih pogrešaka. Ipak, film nije uopće loš i nekvalitetan – zapravo je dobar izbor za gledanje, pogotovo ako volite Eurosong ili jednostavno želite provesti poslijepodne ili večer uz zabavan film s dobrom glazbom i uz koji se možete i nasmijati. Moja je ocjena 7/10.
Jan Kukić
Izvor slike: https://www.imdb.com/title/tt8580274/