Svijet književnosti prepun je međusobnih odjeka, romana koji ne dijele nužno vrijeme ni mjesto radnje, ali su povezani sličnim temama, tonom ili unutarnjim previranjima likova. Neki tekstovi kao da nastavljaju jedan drugoga ili se nadopunjuju u duhu te čitatelju koji se zaljubio u jedan, često prija susret s njegovim “književnim blizancem”.
Tako, primjerice, oni koji su dirnuti romanom Vanessa moja crna Kate Elizabeth Russell, intimnim i uznemirujućim prikazom odnosa moći, manipulacije i ranjivosti adolescentice, gotovo sigurno će posegnuti i za Lolitom Vladimira Nabokova. Oba romana istražuju opasnu dinamiku između starijih muškaraca i mladih djevojaka, ali svaki iz posve drukčije pripovjedne perspektive. Jedan iz pozicije žrtve, drugi pak iz pozicije počinitelja, nudeći duboko slojevitu moralnu refleksiju.
U sferi francuskog realizma i društvene borbe, romani Otac Goriot Honoréa de Balzaca i Stendhalov Crveno i crno donose oštru kritiku francuskog društva 19. stoljeća. Balzac prati uspon i pad kroz financijsku pohlepu i obiteljsku nezahvalnost, dok Stendhal oblikuje psihološki profil ambicioznog mladića razapetog između svojih ideala i mogućnosti. Oba romana analiziraju borbu pojedinca s hijerarhijama društva i snagu ili nemoć osobne volje. Također, vidljiv je motiv probitka u visoko društvo.
Za ljubitelje ratnih priča i snage književnosti u najmračnijim trenucima, Kradljivica knjiga Markusa Zusaka i Svjetlo koje ne vidimo Anthonyja Doerra izvanredan su izbor. U oba romana djeca i mladi gube sigurnost djetinjstva usred ratnog vihora, no uče pronalaziti svjetlost u knjigama, riječima, prijateljstvima. Ljepota jezika i suosjećajna pripovijest pomažu čitatelju preživjeti i najteže trenutke zajedno s likovima. Oba naslova prate glavne likove koji su djeca za vrijeme Drugog svjetskog rata. Kradljivica knjiga jest neobičnija jer je njezin pripovjedač Smrt.
Kada je riječ o ljubavi osuđenoj na propast i o ženskim sudbinama u sjeni konvencija i strasti, Dama s kamelijama Alexandrea Dumasa sina i Manon Lescaut Abbéa Prévosta dolaze kao srodna čitanja. Obje junakinje, Marguerite i Manon, bivaju oblikovane svojim ljubavima, položajem u društvu i žrtvama koje čine, a njihova sudbina pokazuje koliko je tanko iscrtana granica između obožavanja i uništenja. Također, naslov Žena i njen pajac autora Pierrea Louysa govori o pitanju ženske moći u odnosima te muške slabosti pred snažnim ženama.
Valja zaključiti kako izdvojene knjige nisu tek slične, one su razgovor tijekom određenoga vremena, i to kroz žanrove, jezike i stilove. One nude put čitatelju koji traži ne samo sličan osjećaj, već i novo razumijevanje poznatih emocija, motiva i dilema. Književnost se iznova potvrđuje kao prostor gdje se susreću naši najdublji porivi, strahovi i čežnje, a likovi i priče ocrtavaju ono što je vječno ljudsko – potragu za pripadanjem, razumijevanjem i istinom. Nude i klasičan i suvremeni pogled na isti problem. Čitajući, pronalazimo ne samo druge, nego i sebe razlomljene u tuđim riječima. U svijetu gdje se stvarnost često raspršuje u površnosti, knjige ostaju kao tiha mjesta susreta. Jer, kako je C. S. Lewis napisao: „Čitamo da bismo znali da nismo sami“. Upravo ta svijest, da nismo sami u svojim mislima, slabostima i pitanjima, čini književnost ne samo umjetnošću, nego i utočištem.
Marijana Bošnjak
Izvor naslovne fotografije (Slika 2): https://www.kateendle.com/products/we-read-to-know-that-we-are-not-alone-print
Slika 1: https://www.profil.hr/proizvod/svjetlo-koje-ne-vidimo-2-izdanje/