A Smile as Big as the Moon objavljen je 2012. godine te donosi duboku i dirljivu priču koju je napisao Thomas Rickman, a režirao James Steven Sadwith. Film prati istinitu priču o nastavniku Mikeu Kersejsu i njegovu razredu učenika s posebnim potrebama te njihovim velikim i naizgled neostvarivim snovima. Naime, učenici su silno željeli otići u svemirski kamp koji je ponajprije organiziran za napredne učenike, ali upornost nastavnika i vjera u njihove sposobnosti dovela ih je do Svemirskog kampa te do cijeloga svemira u njihovim životima.
U filmu se spominju razne poteškoće poput autizma, teškoća u učenju i Downova sindroma. U početku filma vidimo koliko rad s djecom s posebnim potrebama može biti težak i izazovan, ali kako radnja filma odmiče sve smo svjesniji prednosti i ljepota u radu s njima. Naime, rad s djecom s posebnim potrebama može rezultirati postizanjem velikih uspjeha i za njih i za njihova nastavnika. U tom procesu neizostavan je profesionalni razvoj nastavnika i njihove osobne kompetencije. Nastavnici u radu s djecom s posebnim potrebama uglavnom postaju svjesniji izazova s kojima se učenici suočavaju te tako razvijaju veću empatiju i razumijevanje njihovih potreba.
U filmu nastavnik je prepoznao interes učenika za svemirski kamp te im je, iako nitko nije vjerovao u njih i njegovu odluku, odlučio omogućiti to iskustvo. U procesu dolaska do svemirskoga kampa nastavnik Mike susreo se s raznim izazovima – izostankom podrške ravnatelja i drugih kolega, financijskim problemima, omalovažavanjem svojih učenika od strane drugih učenika te pripremanjem učenika s posebnim potrebama za svemirski kamp koji nema iskustva u radu s djecom s posebnim potrebama. Sve to nastavniku Mikeu nije bilo bitno jer je njegova vjera u učenike bila veća od ičega. Prije svemirskoga kampa nastavnik je naporno radio s učenicima te je prije svega osnaživao njihove vještine timskoga rada, zajedništva i empatije. Naučio ih je tomu da moraju biti složni kako bi uspjeli ostvariti svoje snove te je kroz sve to jačao njihovo samopouzdanje.
Osim što je potaknuo zajedništvo svojih učenika, nastavnik Mike kao trener nogometnog tima potaknuo je empatiju i zajedništvo cijele škole prema učenicima s posebnim potrebama. Pružio im je inkluzivno okruženje u kojemu su učenici s posebnim potrebama uživali, osjećali su razumijevanje i prihvaćanje različitosti. Osim toga, nastavnikove inovativne strategije učenja prilagođene njihovim potrebama i sposobnostima omogućile su im svladavanje zadataka svemirskog kampa. Tome je rezultirala posvećenost, upornost i rad učenika koji ih je doveo do nevjerojatnih rezultata te im je podigao samopouzdanje i vjeru u sebe. Svemirski kamp i naporni rad kako bi tamo došli ne samo da je promijenio život nastavnika i njegovih učenika nego je postao simbol zajedništva i poslao je poruku svima nama da vjerovanjem u sebe i svoje snove možemo postići mnogo toga bez obzira na izazove s kojima ćemo se susresti.
Film A Smile as Big as the Moon pružio nam je emocionalno putovanje u kojemu je izrazito naglašena snaga i ljepota rada s djecom s posebnim potrebama te je uloga nastavnika znatno promijenjena – on postaje mentor, prijatelj, savjetnik i pokretač svih pozitivnih promjena u životu svojih učenika. Kroz inkluzivno okruženje koje je nastavnik Mike uspio stvoriti prikazao je važnost zajedništva, međusobnoga poštivanja i empatije te je uspio u to uključiti ne samo učenika nego i cijelu školu pa čak i više od toga. Nastavnikova predanost i vjera u učenike inspiracija je za sve nas koja nas podsjeća da moramo vjerovati u svoje snove bez obzira na izazove s kojima se susrećemo jer ih jedino tako možemo ostvariti.
Tamara Maslarić
Izvor naslovne fotografije: https://www.kobo.com/us/en/ebook/a-smile-as-big-as-the-moon