Velika je vjerojatnost da ovaj članak upravo sada čita student. Nakon napornog dana na fakultetu (a svi su takvi, zar ne?), otišao/la si u menzu, poslije toga na kavu da se malo družiš s prijateljima i kolegama, a sad si opet u svom stanu ili domu i spletom raznih okolnosti nabasao/la si na ovaj članak. Vrlo vjerojatno imaš hrpu posla za faks, ali ti se nakon cijelog dana apsolutno ništa ne da pa sve radiš radije nego li se primaš posla. Tako sad čitaš i ovaj članak. U podsvijesti ti se još uvijek vrte mračne teme, broj seminara koje moraš napisati i poslati vjerojatno do sutra, zadatci s kojima već kasniš, a profesorima si rekao/la da je to zato što ti se pokvario laptop (upravo čitaš ovaj članak na njemu), a tu je i onaj nesretni kolokvij koji si pao/la pa ćeš sada sve morati pisati na ispitu. Svjetlo na kraju tunela ne nazire se, ali zato tunel moramo prokopati pa, kako se u narodu kaže, radikalna vremena zahtijevaju radikalne mjere, a i mali mago nauči plivati kad ga se baci u vodu i tako se u tvom umu rađa najzlobnija i najstrašnija ideja dosad. Pokušavaš joj se oduprijeti svom silinom svog superega, ali tvoj nagon za preživljavanjem ipak je jači – koristit ćeš se ChatGPT-jem.
U maniri talijanskog šefa mafije odlaziš na internetsku stranicu čije je ime u akademskim krugovima bolje ne spominjati (spavaš li mirno, Lorde Voldemorte?), pristojno pozdravljaš svog spasitelja (da jedino ti ne nastradaš ako roboti preuzmu svijet) i počinješ s poslom. Bolje rečeno, on počinje s poslom. Daje ti ideje, skraćuje tekstove, izrađuje skripte ili, ne daj Bože, on za tebe piše. Da, piše ti cijele zadatke, kraće eseje ili, zlu ne trebalo, cijele dijelove seminara. Generira ti radne listiće za školsku praksu, materijale za simulacije sati i pedagoške radionice. Na temelju jedne od najvećih baza podataka koje čovječanstvo posjeduje ti gradiš svoju karijeru, moral je pao u drugi plan, ali ti ustraješ u tome da ti tu diplomu dobiješ. Ljudi rade i gore stvari, kažeš si. To je istina je, no je li uporaba ChatGPT-ja uopće tako velik grijeh u akademskom smislu? Je li Dante trebao izmisliti još jedan krug pakla za ove izrode od studenata ili je Bog trebao uvrstiti korištenje ChatGPT-ja na faksu na listu smrtnih grijeha?
To zapravo ovisi o tebi. O tebi ovisi koristiš li se umjetnom inteligencijom tek kao asistentom za inspiraciju ili ju zloupotrebljavaš i pokušavaš njezine radove u cijelosti podmetnuti kao svoje. Ako biraš ovo drugo, to je klasično, ali malo modernije, dobro, staro plagiranje, već odavno poznato kao najveći grijeh u akademskom svijetu. Čak se i u razgovoru s profesorima (barem na Filozofskom fakultetu) često može čuti kako upotrebu umjetne inteligencije ne osuđuju, sve dok se to svodi na davanje ideja, primjerice za temu seminara, radionice, za materijale za nastavu ili za predlaganje literature. Dakle, odluka je samo tvoja – hoćeš li uzeti plavu ili crvenu pilulu?
(kraj kadra, crn ekran, 5 sekundi, čuje se samo lupanje srca)
Nismo vidjeli koju si pilulu uzeo/la, ali uspio si sve obveze obaviti na vrijeme. Profesori te hvale i na korak si bliže diplomi. Kako god da si ga odlučio/la koristiti, ChatGPT ti je pomogao. Prisjetiš se prijatelja s početka priče s kojima si se družio/la i bio/la na kavi i pitaš se kad bi oni ovako nešto za mene napravili?. Pitanje je na mjestu i ti se samo nastavi družiti s Chatom iskorištavajući ga da ti pomaže za faks, sve dok i njemu jednog dana ne pukne film pa on tebe pita – spavaš li mirno, (insert surname), (insert name).
Lana Banić
Vrlo bitna napomena autorice: ovaj članak nema *nikakve* veze s platformom ChatGPT
Izvor naslovne fotografije: https://en.wikipedia.org/wiki/Lord_Voldemort, uređivano
Slika 2: Paramount Pictures /Moviepix / Getty Images, uređivano