U nižem razredu osnovne škole na satu Glazbene kulture nakon upoznavanja s tekstom tradicionalne hrvatske pjesme Klinček stoji pod oblokom slijedilo je slušanje pjesme. Tada nas je nastavnica sve iznenadila jer smo zapravo poslušali Azrinu obradu navedene pjesme.
Književnost je oduvijek inspirirala mnoge poznate svjetske glazbenike. Utjecaj su iskazivali posvećujući pjesme autorima, likovima ili čak implementiranjem dijela teksta ili njegovom potpunom obradom. Svakako valja istaknuti i obratan utjecaj kada su različiti glazbeni pokreti utjecali na književnost i oblikovanje književnih poetika. Fenomen intermedijalnosti zaista je zanimljivo promatrati. Kako su prerađene pjesme hrvatskih pjesnika promotrit će se na osnovi nekoliko primjera.
Već spomenuta tradicionalna pjesma Klinček stoji pod oblokom osim rock obrade prepjevana je još mnogo puta. Valja svakako izdvojiti izvedbu hrvatskog etno sastava Žiga i Bandisti kojima je upravo cilj izvoditi tradicionalne međimurske pjesme na moderan način i približiti kajkavsko narječje glazbenoj sceni. Tako su prepjevali i tradicionalnu pjesmu Ljubav se ne trži čije su sigurno poznatije izvedbe grupe Vještice ili Darka Rundeka. Vještice su za svoju izvedbu pjesme osvojile i Porin za najbolji aranžman.
Jedan od najboljih hrvatskih književnika Antun Gustav Matoš bavio se i glazbom, a njegov prvi sonet Utjeha kose obradila je grupa Hladno Pivo, ali i Hrvoje Hegedušić koji se može pohvaliti albumom Balada iz predgrađa. Hegedušić je hrvatski skladatelj i pjevač šansona, a njegovim najboljim ostvarajem drži se upravo uglazbljen tekst Balada iz predgrađa Dobriše Cesarića. Već spomenuti istoimeni album sadrži i uglazbljene tekstove: Mrtva luka Dobriše Cesarića, Notturno Tina Ujevića i Srodnost Antuna Gustava Matoša. Hegedušić je u svojoj karijeri često interpretirao poznate hrvatske pjesnike i na drugim albumima, primjerice Ivana Gorana Kovačića, Zvonimira Goloba i drugih pjesnika. Arsen Dedić također je otpjevao Baladu iz predgrađa, ali i Moj grob Ivana Gorana Kovačića, Jesenji motiv Gustava Krkleca, Pjesmu svjetioničara Miroslava Krleže, Predosjećaj jeseni na velegradskom pločniku Jure Kaštelana i još mnogih drugih. Kaštelana je otpjevala i Sanja Štrk s klapom Kampaneli i to tekst zasigurno mnogima omiljene pjesme Volio bih da me voliš. Pjesmu Trubač sa Seine Dobriša Cesarić posvetio je Matošu, a otpjevao ju je Ibrica Jusić i danas se drži himnom hrvatskih iseljenika. Legendarni Oliver otpjevao je Zelenu granu s tugom žuta voća Tina Ujevića, a s klapom Intrade otpjevao je i Tamo da putujem čiju glazbu potpisuje Arsen Dedić.
Neki su glazbenici „posudili“ samo pokoji citat poznatih književnika. Grupa T.B.F. tako „upotrebljava“ početne stihove pjesme Notturno Tina Ujevića: „Noćas se moje čelo žari / noćas se moje vjeđe pote“ kao svojevrsni refren svoje pjesme Moj um pali. Grupa Elemental pak u pjesmu Tako lijepa interpolira dva stiha različitih autora. Prvo se može čuti aludiranje na pjesmu Vesne Parun stihom „Tvoje ruke su nevinije“, a potom „Ne daj se godinama, Ines“ Arsena Dedića. Daleka Obala u pjesmi Valovi pjeva: „Plovim, jedrim preko mora / gledam more gdje se meni penje / plovim, jedrim preko mora / slušam more, dobro jutro veli.“ u kojima se prepoznaju stihovi Josipa Pupačića.
Ovim kratkim pregledom nastojalo se ukazati na povezanost hrvatskih književnika, ali i poznatih glazbenika. Zasigurno postoji još mnogo primjera, posebno onih u kojima je interpoliran samo jedan stih poznatog književnika, a kako popularna glazba nije često predmet analize i nekog pomnijeg slušanja možda su još uvijek negdje skriveni. Pavao Pavličić smatra kako su za današnju generaciju „Dedić, Škoro ili Gibonni ono isto što su za prethodnu generaciju bili Matoš, Ujević ili Cesarić“, a samo se promijenio medij prenošenja. Nadam se da će vas ovaj tekst potaknuti nekoga da ipak malo više obrati pozornost „povezujući se“ sa stihovima popularne glazbe jer možda se u njima skriva Ujević, Matoš ili tkogod drugi.
Lucija Jakić
Izvor slike: https://www.pinterest.com/pin/297589487877505280/