Slobodne škole – waldorfska pedagogija

„Ako je na igralištu petero djece i četvero ih ode, koliko će ih ostati na igralištu?“

Dok smo bili djeca, boje su nam se činile žarke, mirisi su bili intenzivniji, a naš doživljaj svijeta uvelike se razlikovao od sadašnjeg pogleda na okolinu. U modernom društvu koje teži digitalizaciji u svakoj sferi odrastanja i načinu života koji biva sve užurbaniji, postavljaju se pitanja koje je vrijeme prerano za uporabu digitalnih tehnologija, koliko je učinkovit sustav obrazovanja kroz koji prolazi većina djece te kako emocionalno odgajati djecu da izrastu u ljude koji će biti sposobni upravljati svojim životima i biti uzoriti članovi zajednice. Vjerujem da je dužnost nastavnika proučiti što više pristupa odgoju djece kako bi bili sposobni učiniti ono što je najbolje za svoje učenike, a takav drugačiji pristup odgoju i educiranju djece pružaju waldorfska pedagogija i waldorfske škole.

Osnivač je waldorfske škole dr. Rudolf Steiner, a prva takva škola osnovana je u Njemačkoj 1919. godine. Steiner je rođen 1861. godine u Donjem Kraljevcu u Hrvatskoj, a svoj nauk zasniva na odnosu čovjeka prema prirodi i prema samome sebi. Vođen trostruko koncipiranom društvenom organizacijom: sloboda u duhovnom životu, jednakost u pravnom životu i bratstvo u gospodarskom životu, posvetio je život odgoju kako bi uzdigao ljude koji će biti odgovorni i koji će poštovati život u zajednici, to jest koji će biti dobri članovi zajednice. Kako bi se ostvario takav alternativni obrazovni sustav, industrijalist Waldorf Astoria Emil Molt udružio je snage sa Steinerom nakon što je pratio rad Steinerove filozofije – antropozofije. Na stranici waldorfske škole u Zagrebu možemo pročitati primjer iz kojeg je vidljivo da waldorfska pedagogija oblikuje drugačiji pogled na zajednicu u djece. Riječ je o pitanju koje je postavio pedagoški inspektor djevojčici u prvom razredu waldorfske škole: „Ako je na igralištu petero djece i četvero ih ode, koliko će ih ostati na igralištu?“, na što je djevojčica odgovorila da zna da će matematički ostati jedno dijete, ali ga ona ne bi ostavila samog na igralištu.

Rani odgoj u waldorfskim školama zasniva se na razvoju govora, poticanju zapažanja i učvršćivanju motoričkoga razvoja. Sve se to postiže sudjelovanjem u radu raznih zanata poput vrtlarstva i ručnog rada koji u djece razvijaju upornost, strpljivost, kreativnost i koncentraciju. U osnovnoj školi waldorfska pedagogija pristupa djetetu tako da osim intelektualnog aspekta razvija i ostale segmente koji su važni za razvoj osobe poput snalažljivosti i prilagodljivosti, spretnosti u radu (kroz pokretne učionice i praktične predmete kao što su ručni rad i obrt kojima se razvija motorika i snalažljivost u praktičnim životnim vještinama). Kada govorimo od srednjoj školi koja je vođena waldorfskom pedagogijom, u žarištu je razdoblje adolescencije koje je često nazivano „problematičnim“ zbog ne samo fizičkih promjena kroz koje djeca prolaze nego i zbog mentalnoga sazrijevanja. Waldorfska pedagogija ovo razdoblje povezuje s razvojem misli i vježbama samoizražavanja s pomoću kojih se gradi samopouzdanje u tinejdžera. Stjecanje znanja iz područja znanosti, matematike, jezika i umjetnosti nije isključeno u waldorfskim školama, već je navedenim vještinama pridruženo i stjecanje vještina obrta.

Waldorfske škole svoje gradivo prenose učenicima na konkretnim primjerima i zadacima – učenje koje uključuje uporabu i razvoj svih osjetila jest ono što čini ovu pedagogiju posebnom. Tijekom posvemašnjega zatvaranja zbog pandemije nastavnici waldorfske škole u Ujedinjenom Kraljevstvu slali su (a neki su i sami dostavljali) pakete s materijalom potrebnim za ostvarivanje nastavnih ciljeva svojim učenicima. U svakom paketu nalazila se i svijeća kao poticaj i simbol da će ovo mračno doba u kojemu se nalazimo ipak imati svoj kraj. Djeca osjećaju svoju okolinu i u obliku konkretnoga rada (rad s osjetilima) oni razvijaju ne samo suosjećanje i razumijevanje za moguća zanimanja kojima će se baviti nego se osjećaju uključenima u nastavni proces na jedan nekonvencionalan način – gradivo se ne „štreba“ nego se emocionalno i iskustveno proživljava.

Slika preuzeta tijekom Zoom sastanka „The Covid Classroom: Perspectives from UK Teachers“ (22. 3. 2021.)

Umjetničko područje i umjetničko izražavanje igra veliku ulogu u waldorfskoj pedagogiji jer razvijaju apstraktno mišljenje, kreativnost, strpljivost i ustrajnost. „Slika, ritam, pokret i priče snažan su pedagoški alat“, pa se tako kroz ritam i pokret uče i predmeti prirodno-matematičkih znanosti. Pitanje koje se danas postavlja jest koliko je uporaba tehnologije naštetila djeci i učenicima odnosno njihovim motoričkim sposobnostima, njihovu strpljenju i njihovoj kreativnosti – za sva pitanja u današnje doba možemo naći odgovore u manje od 30 sekundi, no je li to prirodno za čovjeka i koje trajne posljedice to ima na njega? U waldorfskim školama vidjet ćete učenike kako šivaju, pletu, kukičaju i bave se ostalim oblicima ručnog rada koji zahtijevaju upornost, preciznost i kreativnost učenika. Okretanje nastave prirodi i odgajanje generacija koje će živjeti u skladu s prirodom od velike je važnosti za ekološku situaciju u kojoj se naš svijet trenutno nalazi. Stoga boravak i rad u prirodi koji se održava u waldorfskim školama kod svojih učenika razvija kulturu brige o okolišu u kojemu se nalaze.

Fotografija preuzeta s Facebook stranice Waldorfska škola Rijeka https://www.facebook.com/waldorfskaskolarijeka/ (pristupljeno: 22. 5. 2021.)

Kao studenti nastavničkih smjerova te kao nastavnici često imamo priliku čuti kako se kod učenika i studenata treba poticati kritičko razmišljanje, stvaranje mišljenja, kreativnost i kako treba sudionike u nastavnom procesu oblikovati tako da budu uspješni članovi zajednice (govorimo o odgojno-obrazovnom sustavu, ne samo o obrazovnom sustavu). Navedene vrijednosti temeljni su dio waldorfske pedagogije, a na nastavnicima je da budu informirani o različitim pristupima odgoju i obrazovanju. Vjerujem kako se tijekom našeg obrazovanja progovara  tek o pristupu koji je najpoznatiji i najbliži svima nama. Od nastavnika se traži da bude kreativan, inovativan i da njeguje individualnost svojih učenika. Trebamo otvoriti raspravu o ostalim pristupima kojima možemo ostvariti navedeno i odabrati najbolje elemente više pristupa odgojno-obrazovnim procesima kako bi zaista uspjeli posredovati znanje svojim učenicima te emocionalnu zrelost i spremnost na uzorno sudjelovanje u društvu.

Katarina Šijaković

Prilikom pisanja ovog članka služila sam se informacijama i citatima sa službene stranice waldorfske škole u Zagrebu: https://www.waldorfska-skola.com/hr/pedagogija/o-waldorfskoj-pedagogiji (pristupljeno: 23. 4. 2021.)

Zidić, Lucija. Praksa u waldorfskim školama, Rijeka 2016. https://repository.ffri.uniri.hr/islandora/object/ffri%3A661/datastream/PDF/view (pristupljeno: 15. 5. 2021.)

Comments are closed.

Proudly powered by WordPress | Theme: Baskerville 2 by Anders Noren.

Up ↑