U današnjem intervjuu imamo čast razgovarati s autoricom Annom Lowen – novim licem u području književnosti. Iako još uvijek samozatajna, uspjela je svojim prvim romanom ostaviti snažan dojam. U ovom razgovoru imat ćemo priliku upoznati se s autoricom i saznati više o njezinu radu, procesu pisanja i inspiraciji koja stoji iza njezine dirljive priče.
Kako ste započeli svoj književni put? Što Vas je inspiriralo da se počnete baviti pisanjem?
Odmalena sam voljela čitati, ali pisanjem sam se aktivno počela baviti tek prije pet godina. Čitanje knjiga drugih autora omogućilo mi je da uvidim moć pisane riječi. Katkad mi se nije svidio tijek radnje ili kraj koji je autor zamislio. Zato sam odlučila napisati svoje verzije ideja koje su mi se konstantno motale po glavi. Ispočetka sam svoje priče objavljivala na jednoj platformi dostupnoj mnogobrojnim čitateljima. To mi je omogućilo povezivanje i komunikaciju s njima, a pozitivni odgovori i komentari bili su mi dodatni poticaj i motivacija da nastavim s pisanjem.
Vaša knjiga Nakon pada pisana je u suradnji s Reinom Reed. Kako je izgledao Vaš zajednički proces rada? Što Vam je suradnja donijela kao autorici?
Suradnja na knjizi Nakon pada bilo je predivno iskustvo. S obzirom na to da nas dijeli popriličan broj kilometara, naš zajednički proces rada uključivao je svakodnevne tekstualne i glasovne poruke u kojima smo razmjenjivale ideje, oblikovale priču i razvijale likove. Tijekom suradnje međusobno smo se savršeno nadopunjavale. Stil nam je pisanja sličan te se zato u knjizi uopće ne primijeti koja je što napisala. Suradnja s Reinom poboljšala je moju sposobnost rada u timu, obogatila moje iskustvo kao autorice i pružila priliku da svoje pisanje podignem na višu razinu.
Nedavno ste promijenili ime u Anna Lowen. Postoji li poseban razlog za ovu promjenu i kako to utječe na Vaš identitet kao autorice?
Kada sam počela pisati, to sam činila u tajnosti. Željela sam ostati anonimna te sam zato odabrala najčešće ime i prezime u Hrvatskoj, Ana Horvat. Rezultat je toga moj pseudonim Anna. H. To mi je omogućilo izgubiti se u masi. Zatim sam pročitala knjigu sa ženskim likom kojoj je ime Lowen koja je samozatajna i čudna spisateljica konstantno nezadovoljna onime što napiše. Pronašla sam se u njoj i rekla sama sebi – to je to. To sam ime sebi trebala izabrati za pseudonim. Nakon što sam ga primijenila, naišla sam na odobravanje onih koji me prate i čitaju moja djela te zato smatram da je promjena pozitivna.
Kada pišete knjigu, kako izgleda Vaš proces? Imate li unaprijed detaljno razrađen plan ili se prepustite toku priče dok pišete?
Sve ovisi o temi i kompleksnosti knjige koju pišem. Uglavnom nemam unaprijed detaljno razrađen plan, već se prilagođavam. Stvorim „kostur“, a tijek radnje nerijetko mijenja pravac i ovisi o mojem raspoloženju. Katkad ljubavna priča dobije sasvim novi podžanr i pretvori se u triler ili obratno. Ako pišem triler, u pozadinu volim ubaciti ljubavnu priču.
Koliko Vam je vremena potrebno da završite knjigu, od početka pisanja do konačne verzije?
Vrijeme potrebno za završetak knjige varira i ovisi o temi, dužini i vremenu s kojim raspolažem i, najvažnije, o inspiraciji. Neke sam knjige završila za dva mjeseca, dok mi je za neke trebalo i do godinu dana da dobiju svoj epilog. Nerijetko se dogodi da za vrijeme pisanja jedne knjige dobijem ideju za drugu. Tada je prva na čekanju ili ih pišem paralelno što je iznimno težak proces, ali jednostavno kad mozak radi, moram svoje misli i ideje prenijeti „na papir“.
Likovi u Vašim knjigama vrlo su složeni i realistični. Kako pristupate njihovu oblikovanju? Dajete li im osobine ljudi iz stvarnog života?
Kada oblikujem likove, većinom su mi inspiracija stvarna iskustva, reakcije, izrazi lica ili pokreti koje prikupljam promatranjem ljudi oko sebe. Stoga često većina likova preuzima osobine susjeda, kolega s posla, rodbine ili poznanika.
Kako reagirate kada se suočite sa spisateljskom blokadom? Imate li posebne tehnike ili strategije za prevladavanje tih trenutaka?
Kada se suočim sa spisateljskom blokadom, pokušavam prije svega ne dopustiti da me to potpuno povuče i zaustavi. Trudim se napisati barem nekoliko rečenica dnevno, a ako ni to ne uspijem, posvetim se uređivanju već napisanog. Pomoć kod blokade potražim i u čitanju, slušanju glazbe ili gledanju filmova i serija. Ipak, katkad je neophodno uzeti pauzu da bi se vratio protok ideja.
Za sada imate samo jednu objavljenu knjigu. Možete li podijeliti neke informacije o svojim budućim projektima? Na čemu trenutačno radite i što čitatelji mogu očekivati od Vas u budućnosti?
Trenutačno čekam dolazak sljedeće, samostalne knjige iz tiskare i već pripremam novu koja bi trebala u tisak za dva do tri mjeseca. Imam petnaest napisanih djela koja čekaju svoj red za doradu i put prema tiskari, a imam i započete četiri priče koje bih trebala nastaviti i, po mogućnosti, završiti. Neprijatelji su mi vrijeme i stalan posao zbog kojih ne mogu pisati onoliko koliko bih htjela.
Kada niste zaokupljeni pisanjem, koji su vam omiljeni žanrovi za čitanje? Postoji li neki specifičan autor ili knjiga koju uvijek volite čitati?
Ako je knjiga dobro napisana, mogu uživati u različitim žanrovima, ali preferiram trilere. Prednost dajem uzbudljivom, napetom i tajanstvenom razvoju radnje kada se pisac igra sa živcima čitatelja. Zasad mi u pisanju tog žanra prednjači Jo Nesbø. Volim i Colleen Hoover. Unatoč tome što je poznata spisateljica ljubavnih romana, ima odličan stil pisanja i nekoliko vrhunskih trilera.
Za kraj, koji bi bio vaš najvažniji savjet za sve koji tek počinju pisati?
Kao netko tko je još uvijek relativno nov u ovom svijetu, mogu reći da je najvažnije vjerovati u svoje ideje i u sebe. Iako može biti zastrašujuće na početku, važno je ne odustajati te aktivno raditi na svom pisanju i razvijati svoje ideje.
Razgovarala Dora Kefelja
Izvor naslovne fotografije: https://www.pinterest.com/pin/161285230390600162/