Velike zaljubljenice u književnost

Intervju s Barbarom Tolić Anušić i Željkom Jeličanin, osnivačicama projekta Hrvatski za svaku upotrebu te bloga Književne kritičarije

Barbara i Željka magistre su edukacije hrvatskog jezika i književnosti te pedagogije i velike zaljubljenice u književnost, čitanje i hrvatski jezik. Naravno, zbog te velike ljubavi prije osam godina pokrenule su na društvenim mrežama projekt Hrvatski za svaku upotrebu. Željka je zaposlena kao lektorica na jednom hrvatskom portalu, dok je Barbara voditeljica komunikacija u vodećoj domaćoj organizaciji za tržišne komunikacije.

Kako je ljubav prema čitanju oblikovala vaš profesionalni put i što vas je inspiriralo da se posvetite književnosti?

Upoznale smo se na studiju kroatistike i pedagogije, tako da bi se moglo reći da nas je ljubav prema čitanju poprilično usmjerila pri odabiru studija. Budući da od malih nogu ne vadimo nosove iz knjiga, nitko od naših bližnjih nije bio iznenađen kad smo, između ostaloga, odlučile studirati književnost. Obje smo godinama tijekom čitanja zapisivale svoje misli, lijepe citate i dojmove koji bi ostajali zapisani u bilježnicama ili bismo ih dijelile na vlastitim Facebook profilima. Budući da smo se poprilično puno družile tijekom studija, shvatile smo da nam je to zajedničko i da nam nedostaje mjesto na kojemu bismo sve što inače zapisujemo mogle podijeliti sa zainteresiranima, umjesto da dosađujemo svojim Facebook prijateljima. Tako je nastala Facebook stranica Hrvatski za svaku upotrebu. S vremenom smo poželjele podijeliti i svoje misli, ne samo citate, pa smo otvorile blog i počele pisati i osvrte na pročitano. Nastavilo se profilima na Instagramu, a u posljednje vrijeme i na TikToku.

Budući da ste veliki knjigoljupci, postoje li neke knjige ili autori koji su utjecali na vašu ljubav prema čitanju?

Budući da čitamo od malih nogu, u djetinjstvu smo se dosta susretale s domaćom dječjom književnošću i autorima poput Nade Iveljić, Sunčane Škrinjarić, Pavla Pavličića, Ivana Kušana, Ante Gardaša… Tako se i danas sjećamo knjiga Ključić oko vrata, Moja Zlatna dolina, Šestinski kišobran, Trojica u Trnju, Lažeš, Melita, Duh u močvari i sličnih. Naravno, značajan je za djetinjstvo i serijal Pet prijatelja, kao i romani Ericha Kästnera te mnogih drugih. Moglo bi se reći da su to prva djela s kojima smo se susrele, nakon slikovnica i bajki koje su nam čitali roditelji, i da su poprilično utjecala na oblikovanje našeg čitateljskog ukusa. Naravno, neizostavni su i romani o Harryju Potteru na tom popisu.

Smatramo da je domaća književnost nepravedno zapostavljena među čitateljima i da mnogi zaziru od nje, a da zbilja svašta može ponuditi.

Osnivačice bloga Književne kritičarije; Barbara i Željka @HJzasve

O odabiru knjiga za recenziju – Koji su kriteriji koje slijedite pri odabiru knjiga za recenziju? Postoji li određeni žanr ili autor koji vas posebno privlači?

Najčešće zapravo pišemo o onome što čitamo te ne biramo knjige isključivo za pisanje osvrta. Biramo za čitanje ono što nam se sviđa, a ako dobro izaberemo i jako nam se svidi, onda najčešće to i podijelimo sa svojim pratiteljima jer želimo da što više ljudi dođe do dobrog štiva ili da što više ljudi odvratimo od čitanja onoga što smatramo nekvalitetnim. Pišemo o različitim žanrovima pa ćete na našim društvenim mrežama pronaći od svega ponešto. No poseban naglasak stavljamo na domaću, hrvatsku književnost, ali i stranu suvremenu prozu. Smatramo da je domaća književnost nepravedno zapostavljena među čitateljima i da mnogi zaziru od nje, a da zbilja svašta može ponuditi. Zato se posebno trudimo skinuti stigmu s djela domaćih autora i autorica (da su mračna, da se piše samo o ratu) jer su vrijedna, zanimljiva, a i žanrovski poprilično raznolika.

Kako pristupate analizi i interpretaciji knjige? Imate li neki specifičan okvir ili metodologiju koju slijedite?

Pri čitanju ukratko bilježimo svoje dojmove, bilježimo si prizore i stranice na koje bismo se voljele vratiti, osnovno o likovima i radnji. Kad završimo s čitanjem, počinjemo s analizom svega navedenoga po određenim književnoteorijskim odrednicama koje smo usvojile tijekom studija. Potom se bacamo na pisanje recenzije. Volimo se osvrnuti primarno na stil, način građenja radnje, plastičnost likova, a sadržaj otkrijemo tek u glavnim crtama, ostavljajući budućim čitateljima da ga otkrivaju sami pri čitanju. Naravno, kako su društvene mreže format koji traži osobni dojam i pomalo dnevnički način bilježenja, volimo uključiti i osjećaje koji su se u nama razmatali pri čitanju.

Koji je najvažniji aspekt knjige na koji se usredotočite prilikom pisanja recenzije – likovi, radnja, stil pisanja ili nešto drugo?

Ne bismo izdvojile jedno od toga jer sve navedeno čini cjelinu koja ne funkcionira ako je jedan dio loš. Radnja može biti jako zanimljiva i dobro izgrađena, no ako su likovi slabi i nerazrađeni, sve pada u vodu. Ako je stil autora loš, ako ne zna dobro prenijeti misli i osjećaje likova ili radi to na banalan način, također se čitatelji neće usrećiti. Katkad nas, naravno, nešto posebno oduševi u knjizi – primjerice određen lik ili storytelling – pa tom aspektu posvetimo veći dio recenzije, no najčešće obratimo pozornost na sve.

Kako se nosite s knjigama koje vam se ne sviđaju? Kakav je vaš pristup u pisanju kritike za takve naslove?

Ni jedna od nas ne voli ostavljati posao nedovršenim ni knjige nepročitanima te je zato bilo situacija kad su se dovršavale knjige koje nam iz nekog razloga i nisu baš sjele. Međutim, s vremenom smo shvatile da nismo ni na kakvoj normi i da nema potrebe da se silimo čitati ono što nam ne leži pa sad jednostavno odustanemo od čitanja knjige koja nam se ne svidi. Toliko je naslova na svijetu, šteta bi bila mučiti se s čitanjem kad nas toliko dobrih knjiga još čeka. Za takve knjige najčešće ne pišemo kritike jer same biramo o čemu ćemo pisati.

Koliko često uzimate u obzir preporuke čitatelja ili preporuke kolega prilikom odabira knjiga za kritiku?

Jako često. Imamo 30-ak tisuća pratitelja na društvenim mrežama, a najdraža nam je zapravo interakcija s njima. Nismo upućene u sve i zasigurno nam promiču brojni odlični naslovi te zato sve volimo prokomentirati sa svojim pratiteljima i nerijetko punimo popise za čitanje njihovim preporukama. Također, katkad nas odgovore od neke knjige, što naročito cijenimo jer je najgore „zapeti” s knjigom koja nam se ne sviđa.

Smatrate li da književne zajednice/klubovi/internetski blogovi mogu igrati ulogu u promicanju čitanja među mladima?

Čini nam se da je oduvijek pri poticanju mladih na čitanje važno zainteresirati ih za knjigu, a to se danas možda čak i najlakše može postići korištenjem medija koji su im bliski i na kojima provode puno vremena. Zato smo i prisutne na gotovo svim društvenim mrežama i pokretale smo ih onim redom kako su dobivale na popularnosti: započele smo s Facebookom, potom smo otvorile profil na Instagramu, a kad je popularan postao TikTok, zauzele smo i na njemu svoj mali kutak. Internet je odličan za dosezanje većeg broja ljudi, a uz malo kreativnosti, mogu se stvoriti sadržaji koji će biti zanimljivi i mlađim generacijama te ih navesti na čitanje. Pravi je primjer toga BookTok, koji pojedine knjiške naslove diže u nebesa kad je popularnost u pitanju.

Koji su vaši načini za privlačenje i angažiranje čitateljske publike?

Nastojimo biti jasne, edukativne, razumljive i aktualne. Neposredne smo u razgovorima sa svojim pratiteljima te im ne pristupamo s neke uzvišene pozicije profesorica hrvatskog, nego iz pozicija dviju čitateljica koje dijele svoje dojmove i razmjenjuju mišljenja s njima. Iako bismo mogle svoje osvrte obogatiti hrpom književnoteorijskih pojmova i svakoj knjizi pristupiti iz pozicije znanstvenika, nastojimo pisati jasno i razumljivo i laicima, a ne ih ubijati u pojam raznim teorijama i slično. Svoje teorijsko znanje kombiniramo s onim što je svima poznato i tako ga prenosimo. Trudimo se biti aktualne, povezati ono što se trenutačno događa i zaokuplja interes javnosti s određenom knjigom, komentiramo i serije/filmove (nastale po knjigama). Trudimo se imati različite oblike sadržaja: od osvrta na blogu, preko kraćih osvrta na društvenim mrežama, do videa i tek dijeljenja efektnog citata. Čini nam se da je to sve kombinacija koja djeluje.

Kako mislite da će trendovi u čitanju i književnosti izgledati u budućnosti? Vjerujete li da će mladi ponovno razviti interes za čitanje ili će digitalni mediji i dalje dominirati?

Istraživanje o čitanju koje se svake godine provodi među stanovnicima Republike Hrvatske iz godine u godinu ima slične rezultate, odnosno kaže da polovica ispitanika godišnje ne pročita ni jednu knjigu. Svi se koncentriramo na to i zgražamo nad time što se ne čita dovoljno, no možda bismo se trebali usredotočiti na onu drugu polovicu koja očigledno čita. Tako je i s mladima. Najlakše nam je reći da nitko od njih ne čita i da svi samo gube vrijeme na društvenim mrežama, no puno je i onih koji ne ispuštaju knjigu iz ruku. To vidimo po svojoj publici, a i po knjiškim profilima koje vode neki mlađi naraštaji. Neosporno je da živimo u digitalnom dobu i da svi provodimo jako mnogo vremena na svojim mobitelima. Međutim, možda netko baš na društvenim mrežama pronađe poticaj za čitanje, a mobiteli nam također mogu poslužiti za čitanje, što i nas dvije često prakticiramo na putu do posla i slično.

Razgovarala Nikolina Kraljević

Izvor naslovne fotografije: https://pin.it/2n4ijWFSE

Comments are closed.

Proudly powered by WordPress | Theme: Baskerville 2 by Anders Noren.

Up ↑