Tokarczuk, Olga. 2013. Tjeraj svoj plug preko mrtvačkih kostiju. Ljevak: Zagreb.
Ime Olge Tokarczuk, poljske književnice, psihologinje (i psihoterapeutkinje) nemoguće je zaobići onima koji budno, znatiželjno i kritički trezveno prate svjetska književna strujanja. S početaka devedesetih godina dvadesetoga stoljeća do 2022, Olga Tokarczuk objavila je deset romana, mahom nagrađivanih prestižnim domaćim (poljskim) i svjetskim književnim nagradama. Godine 2019. Tokarczuk prima Nobelovu nagradu za književnost za 2018. godinu, a u njezinu se opusu posebno ističe roman Knjige Jakubove (Księgi Jakubowe, 2014). Osim romana, istaknula se i zbirkama priča i esejima.
Roman Tjeraj svoj plug preko mrtvačkih kostiju oblikovan je kroz sedamnaest poglavlja. Protagonistica, ujedno i pripovjedački glas – Janina Duszejko – sredovječna je gospođa koja pati od svojih boljki, umirovljena je učiteljica engleskoga jezika (zemljopisa, ručnoga rada, uz komentar da je to „slabo plaćeno zanimanje“) te inženjerka mostogradnje, ali i strastveni astrolog. Kroz tekst progovara o životu u poljskom pograničnom selu Luftzug (prev. Propuh) na Visoravni, „dalekom geološkom rođaku Stolnih gora“, stoga pozoran čitatelj može imati dojam iščitavanja njezinih dnevničkih zapisa. Radnja se, nakon kratkoga uvodnoga dijela, zapleće već na samome početku, i to smrću Janinina ne baš tako omiljenoga susjeda – Velikog Stopala. Njegova je smrt nastupila gušenjem srnećom koščicom. Janina nije pogođena tom smrću, već je više užasnuta srnećom glavom i kopitima ostavljenima u plastičnoj vrećici u kući umrloga, kao i tajanstvenom fotografijom koju slučajno pronalazi i skriva u svoj džep od znatiželjnih očiju susjeda Mutavog. Protagonistica čvrsto osuđuje lov i krivolov te bilo kakav oblik oduzimanja životinjskoga prava na život, bilo iz ljudske potrebe bilo zbog zabave. Janini ništa od toga ne predstavlja razliku, a to bi joj možda, analiziramo li joj pomnije psihološki profil i motivaciju za djelovanje, priskrbilo titulu najsrčanije književne aktivistice za prava životinja.
Nakon smrti Velikoga Stopala, zaredale su se i neobične smrti utjecajnih ljudi na Visoravni (Zapovjednik policije, Wnętrzak, Predsjednik gljivarskog društva, svećenik) što Janinu Duszejko, kao savjesnu građanku, navodi na nuđenje svojih astroloških usluga policiji kako bi se ubojstva razriješila. U pismima policiji, kojima je prožet ovaj prozopis, tvrdi da su umrli zapravo žrtve životinja koje su ih ubile – iz osvete.
Zaključiti bi se moglo da je riječ o neobičnom psihološkom trileru koji donekle prati linearnu naraciju koja u nekoliko navrata biva obogaćena mnoštvom analepsi, filozofskim promišljanjima o svemiru i prirodnim pojavama te o snazi osjećaja poput gnjeva: „Gnjev uzrokuje da se um razbistri i postane pronicljiv, više se vidi. Zakloni druge osjećaje i vlada nad tijelom. Nema sumnje da iz Gnjeva dolazi sva mudrost, jer Gnjev je u stanju preći sve granice“ (Tokarczuk, 2013: 21). Janina podužim eksplicitnim tvrdnjama zadire duboko u devijacije ljudskih ponašanja na kolektivnoj razini, razotkrivajući pritom i vlastito pomanjkanje ljubavi za čovječanstvo. Ona tvrdi, i u retrospekcijskim sekvencama iz svojega života donosi primjere, da su ljudi dvolični i na ovome svijetu zapravo parazitski suvišni, štetni po prirodu – posebice za životinjski i biljni svijet; nesposobni su živjeti u zajednici, međusobno se poštovati, uvažavati i činiti dobro. Inkorporiranost se takve životne filozofije (točnije bi bilo dijagnosticirati: ostentativne mizantropije!) glavne junakinje u tekstu podudara s hladnom, sivom, maglovitom, povremeno uistinu mračnom i vlažnom atmosferom, svojstvenoj prostoru Visoravni za zime, kada se građanka Duszejko brine o vikendicama ljudi koji za to vrijeme borave u gradu.
Prozopis Olge Tokarczuk zasićen je bljeskovima astroloških predviđanja i uspoređivanja položaja planeta s raznim katastrofama koje su se događale na Zemlji i koje se tek imaju dogoditi. Jednako tako, važno je mjesto prozopisa zauzela i poezija Williama Blakea koju građanka Duszejko prevodi i tumači s bivšim svojim učenikom Dyziom, a čijim stihovima kao putokazima započinje svako poglavlje romana. Kroz Tokarczukinu junakinju ovoga teksta prikazane su ništavnost i nemogućnost djelovanja pojedinca pri ukazivanju na nepravilnosti u sustavu vlasti. Osim toga pokušava se objasniti besmislenost formalnoga imenovanja, precijenjenost života u dvoje, nakaznost odnosa utjecajnijih i bolje pozicioniranih u odnosu na one druge, njima podčinjene i u svakom smislu slabije, etiketirane, odbačene. Jedna od neobičnosti u romanu, posebice u umetnutim Janininim pismima policiji, svakako je i pisanje izabranih općih imenica velikim početnim slovom što bi moglo označavati stilsku obilježenost izabranih pojmova i zbog toga ih misliti ključnima za razumijevanje srži teksta. Prozopis obiluje pripovijedanjem i opisima, dok su dijalozi rijetki, a tropi u službi pojačavanja atmosfere i personificiranja prirodnih pojava.
„Svijet gledam kao oni koji gledaju pomračeno Sunce. Tako ja vidim pomračenu Zemlju. Vidim kako se krećemo naslijepo u vječitom Mraku, kao Hruštevi koje je okrutno dijete uhvatilo u kutiju. Lako nas je oštetiti i povrijediti, potrgati na komadiće naše maštovito sklepano, čudesno biće. Sve iščitavam kao nemoralno, strašno i prijeteće. Vidim samo Katastrofe. Ali ako je početak Pad, može li se pasti još niže?“ (Tokarczuk, 2013: 63). Ovim znakovitim citatom završit ću analizu romana koji mi je, kao čitateljici koja iznadprosječan tekst pretresa i triput, otvorio drukčije perspektive sagledavanja „stanja stvari“, obrazložio što znači, kroz Janininu prizmu, uistinu tjerati svoj plug preko mrtvačih kostiju, s kojom namjerom i u čiju korist. Nijedan čitatelj posvećen Tokarczukinu romanu neće ostati zakinut i za razrješenje misterije o hladnokrvnim ubojstvima na Visoravni, a o dojmu koji ostavlja posljednja stranica i o tobože moralnim pitanjima – u mnogim bi se (čitateljskim, pa možda i psihijatrijskim) krugovima moglo nadugačko i naširoko razglabati.
Ana-Marija Posavec
Izvor naslovne fotografije: https://znanje.hr/product/tjeraj-svoj-plug-preko-mrtvackih-kostiju/205925