U posljednjih nekoliko godina Hrvatska je postala novo privremeno ili trajno odredište mnogima koji ovdje dolaze raditi, studirati ili graditi novi život. S njima dolaze i različiti jezici, navike i kulture, no jedno pitanje ostaje zajedničko: koliko je važno da stranci u Hrvatskoj nauče hrvatski jezik? Odgovor je zapravo jednostavan – jako važno. I to ne samo zbog „snalaženja“, nego zbog dublje integracije u društvo koje, htjeli mi to ili ne, i dalje funkcionira uglavnom na hrvatskom jeziku. No, ta se prilagodba ne može i ne smije očekivati jednostrano. Ako želimo da novi članovi našeg društva nauče hrvatski i aktivno sudjeluju u zajednici, moramo im to omogućiti i olakšati – pomoću dostupnih tečajeva, svakodnevne podrške i otvorenosti u komunikaciji.
Znanje jezika države u koju se netko doseli igra presudnu ulogu u kvaliteti integracije. Prije svega, osoba koja poznaje hrvatski lakše pronalazi posao i stječe povjerenje poslodavaca. Radnici koji razumiju upute, mogu samostalno komunicirati s kolegama i korisnicima, lakše se uklapaju u radnu sredinu i imaju veće šanse za napredovanje.
No jezik nije važan samo za karijeru – on je ključ svakodnevnog života. Poznavanje jezika omogućuje snalaženje u trgovini, na liječničkom pregledu, u javnom prijevozu, administraciji. Osoba koja razumije hrvatski manje ovisi o pomoći drugih i osjeća se sigurnije i samostalnije. Društveni aspekt integracije, također, uvelike ovisi o jeziku. Na osnovi razgovora stvaraju se prijateljstva, razmjenjuju iskustva, rađa se osjećaj pripadnosti. S jedne strane, osoba koja može barem na osnovnoj razini komunicirati na hrvatskom jeziku ima veću šansu da bude pozvana na druženja, da se uključi u aktivnosti u zajednici, da se osjeća prihvaćeno. S druge strane, lokalno stanovništvo često s više topline i razumijevanja pristupa onima koji pokazuju trud, makar govorili nespretno, ali iskreno.
Učenje jezika, također, otvara vrata prema dubljem razumijevanju kulture. Izrazima, frazama i načinom govora upoznajemo način razmišljanja, vrijednosti i navike jednog naroda. Tako se ruše predrasude i gradi međusobno poštovanje. Osim toga, osobe koje govore jezik zemlje u kojoj žive često šire i pozitivnu sliku o svojoj zemlji porijekla jer su vidljivi kao aktivni, uključeni i dobronamjerni članovi društva. Ne smijemo zanemariti ni one neugodne situacije koje se mogu izbjeći poznavanjem jezika, od jednostavnih nesporazuma do ozbiljnih problema u zdravstvu, hitnim slučajevima ili kontaktu s institucijama. Starije generacije u Hrvatskoj često ne govore engleski, pa osnovno znanje hrvatskog može biti most između stranaca i većinskog stanovništva. Učenje jezika nije samo prilagodba novoj sredini, već je to oblik međusobnog prepoznavanja. Hrvatsko društvo još uči kako otvoriti prostor za ljude koji dolaze, ali dok se to događa, poznavanje jezika ostaje jedno od najvažnijih sredstava koji strancima omogućuje aktivno i ravnopravno sudjelovanje u zajednici. No, očekivati da će netko sam naučiti hrvatski, bez ikakve pomoći, nije ni realno ni pravedno. Kao primjer svima može nam poslužiti jedna hrvatska agencija koja je za svoje strane radnike pokrenula pilot-projekt besplatnog učenja hrvatskog jezika.
Naše je da budemo susretljivi, strpljivi i otvoreni, bilo na osnovi inicijativa u zajednici, bilo pomoću jednostavnih svakodnevnih gesti: govoriti sporije, objasniti, pozvati, prevesti kad treba jer kad govorimo isti jezik, doslovno i simbolično, lakše se razumijemo. Upravo u tom razumijevanju leži početak svakog suživota.
Ana-Marija Vertuš
Izvor naslovne fotografije- Pinterest, https://pin.it/7r59mcE6O
Slika 1: Drava.info (https://drava.info/2024/07/strani-radnici-u-podravini-besplatno-uce-hrvatski-nepalac-kapil-najvise-problema-imam-s-rijecima-poput-cevapcici/)