Na fakultetu se stalno bavimo književnošću i njezinom usporedbom s filmskim djelima pa smo zato upitali Enu Lulić, koja je utjelovila Gitu u dugometražnom filmu “Šegrt Hlapić”, da nam kaže kako je to biti i sudionik, a ne samo gledatelj filma. Ena, danas uspješna studentica veterine, odvojila je vrijeme u svome pretrpanom rasporedu kako bi se vratila u prošlost i prisjetila se svojim glumačkih dana.Tko zna, možda će nakon gledanja ovoga filma djeca prestati asocirati Hlapića i Gitu Ivane Brlić-Mažuranić s miševima…
Uspomene sa snimanja
Tvoja avantura s jedinim od najpoznatijih likova hrvatske književnosti započeo je odlaskom na audiciju za film Šegrt Hlapić. Kako si se odlučila na taj korak?
Oduvijek sam voljela glumu, pratila sam i još uvijek pratim djelovanja raznih redatelja i glumaca te sam tijekom cijele osnovne, ali i srednje škole pohađala dramsku skupinu. Nastupali smo na danima škole, na LiDraNu i nekoliko puta sam čula da su glumci iz žirija hvalili moju glumu. Prijateljica mi je spomenula audiciju koja se održavala u Bjelovaru jer je znala da volim i glumu, a i Šegrta Hlapića. Osim ljubavi prema glumi, potaknula me i znatiželja jer nikada prije nisam išla na audiciju, a zanimalo me kako se sve odvija.
Goran Navojec, Mustafa Nadarević te Ivo Grgurević samo su od nekih poznatih glumaca s kojima si imala priliku raditi. Jesu li oni bili podrška na snimanju ili si zbog njihovog statusa imala tremu?
Zapravo mi je najuzbudljiviji dio bio upoznavanje svih velikih glumaca. Goran mi je bio omiljeni lik u Našoj maloj klinici i nikada prije nisam niti pomišljala da ću imati priliku glumiti s njim. Mustafu sam srela jedne godine na Hvaru i tada nisam znala da će on također biti jedan od glumaca s kojima ću raditi. Jedna od scena koja mi je najviše ostala usjećanju je baš ona s Ivom Gregurevićem jer me pohvalio redatelju i rekao je da mu je čudno što sam se tako lako u sceni izderala na njega. Mislio je da će mi to biti puno teže jer smo se tek taj dan upoznali. Osim toga, meni je to iskustvo bilo nešto sasvim novo, dok je on radio na filmovima već desetljećima. Svi veliki glumci su bili još veća podrška, davali su nam savjete i komplimente i drago mi je što su svi bili opušteni i prizemljeni s obzirom da cijela regija zna za njih.
Za vrijeme snimanja filma bila si učenica osmoga razreda. Kako su raspored snimanja i fizička udaljenost od kuće utjecali na tvoje školske obaveze?
Školske obaveze obavljala sam u pauzama tijekom snimanja, a kada bih nekoliko puta mjesečno došla u Đakovo, imala sam ispitivanja i testove. Profesori su imali razumijevanja i za svako ispitivanje smo se dogovarali kada i što ću odgovarati te su mi na taj način olakšavali tu situaciju. Bilo je naporno i morala sam se dodatno truditi kako bih sve nadoknadila, ali to nikada nisam požalila.
Kao likovi u knjizi i filmu pojavljuju se i životinje. Kakav je tvoj doživljaj u radu sa životinjama pred kamerama?
Rad sa životinjama mi je bio jedan od najdražih dijelova glume u filmu. Svakodnevno smo bili okruženi raznim životinjama. Mile je imao psa, a ja papigu i postali smo pravi prijatelji. Osim toga, imala sam i nekoliko scena s konjima kojih sam se u početku bojala jer, iako sam iz Đakova gdje se nalazi Državna ergela, nikada nisam bila u tako bliskom kontaktu s konjima. Ipak sam se na kraju malo opustila uz potporu stručnjaka i ostalih glumaca koji su bili na snimanju.
Što ti je bilo najteže za vrijeme snimanja filma?
Bilo je najteže uskladiti snimanje i školske obveze, ali, kao što sam već rekla, profesori su stvarno imali razumijevanja. Osim toga, bio mi je malo poremećen raspored spavanja jer smo jedan dan imali noćna snimanja koja su trajala od 17 sati pa do 3 ili 4 sata ujutro, a već slijedeći dan bi snimali od 8 ujutro pa do poslijepodnevnih sati.
Gita je otišla na fakultet
Trenutno studiraš na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu. Jesi li se dvoumila oko izbora fakulteta?
Razmišljala sam o Dramskoj akademiji, možda čak i previše te sam se zbog prekomjernog razmišljanja i odlučila za veterinu. Veterina i gluma uvijek su dijelile prvo mjesto, ali znam da ću posao brže pronaći s veterinom, a osim toga, lakše ju je i upisati. Kada završim fakultet, glumom se svakako mogu baviti ukoliko pratim audicije, ali da sam upisala akademiju, nikad ne bih mogla liječiti životinje.
Postoji li nešto čega si se plašila kada si upisivala fakultet?
Jedino čega sam se plašila bilo je to da neću upasti, ali na kraju sam bila vrlo visoko na listi. Znala sam da sam da zapravo ne mogu pogriješiti s odabirom fakulteta jer volim i glumiti i raditi s životinjama. Smatram da je to pri odabiru fakulteta jako bitno jer biramo ono što ćemo raditi do kraja života.
Velika je razlika između tvog rodnog grada Đakova i Zagreba. Kako je živjeti u velikoj sredini?
Prije upisivanja fakulteta jedva sam čekala preseliti se i živjeti sama u Zagrebu, ali sada svakog dana kukam mami da jedva čekam vikend ili praznike da dođem u Đakovo. Zagreb je zanimljiv prva dva mjeseca. Kasnije dosadi jer svaki dan prolazim istim ulicama, vozim se istim tramvajima i srećem iste ljude. Imam puno manje slobodnog vremena nego što sam očekivala u srednjoj školi pa nemam vremena zaista upoznati sve čarolije velikog grada.
Kreativnost u svakodnevici
Sada kad nemaš toliko vremena za glumu, na koji način izražavaš svoju kreativnost?
Osim glume, oduvijek sam voljela i druge oblike umjetnosti. U slobodno vrijeme crtam, pišem pjesme i izrađujem stvari. Često vodim i monologe gdje se pretvaram da sam u emisiji kod Ellen, ali nakon toga shvatim da ludim od faksa pa se zaustavim na vrijeme. Također volim fotografiju i snimanje videa pa sam otvorila YouTube kanal.
Što te potaknulo na otvaranje YouTube kanala i objavljivanje videa?
Moji najdraži YouTuberi, ali i višak slobodnog vremena – kojeg trenutno više nemam pa ni ne objavljujem. Kroz YouTube kanal pronašla sam mnogo prijatelja koji imaju slične interese kao i ja. Jako mi je zanimljiv svijet na internetu – na njemu postoje krajnosti svih vrsta, samo treba znati navigirati kako bi došli do onog što nas zanima. Ponekad mi samo dođe nalet inspiracije te snimim video, isti dan ga uredim i objavim pa ne objavljujem ništa nekoliko mjeseci.
Imaš li planove za budućnost na kreativnom polju?
Sestra mi stalno daje ideje jer zna koliko volim izrađivati stvari, snimati i crtati, ali trenutno nemam nikakve velike planove. Imam nekoliko ideja u glavi, ali ne znam kad ću ih ostvariti i otkriti vanjskom svijetu. Za sada sve što radim, radim isključivo za sebe i opuštanje. Tko zna, možda jednom i te stvari vide svjetlo dana.