Filozof Jan iz Osijeka na HRT-ovoj Potjeri

Kako je Jan našao Potjeru

Da su studenti osječkog Filozofskog fakulteta svestrani akademski građani potvrđuje i Jan Kukić, student treće godine dvopredmetnog studija engleskog i hrvatskog jezika i književnosti. Jan uz svoje fakultetske obveze redovito sudjeluje u raznim kvizovima, a okušao se i u poznatoj HRT-ovoj Potjeri. Njegovo se prethodno iskustvo većinom temelji na pub kvizovima, koji su sve češći i u našem gradu, a ostale nam je detalje svoje kvizaške karijere otkrio u intervjuu, uz osmijeh na licu i pokoju pošalicu.

Kako je započela tvoja kvizaška karijera?

Zapravo, sasvim slučajno, zanimljiva je priča – jednu travanjsku večer bio sam slobodan kad me jedan prijatelj, koji s vremena na vrijeme ide na pub kvizove, u zadnji tren pozvao da odigram kviz jer im je otkazao četvrti član ekipe. Naravno pristao sam i tako je sve počelo. Tu sam večer upoznao nekoliko ljudi preko kojih sam upoznao još nekoliko ljudi, i tako dalje, i tako dalje… Završilo je tako da sam relativno brzo postao aktivan sudionik pub kvizova u Osijeku.

Koliko se dugo time baviš?

Spomenuta se večer dogodila 19. travnja 2018., što bi značilo neke dvije godine.

Smatraš li kvizove hobijem, poslom ili nečim trećim?

Smatram to isključivo hobijem, ali hobijem koji može itekako biti od koristi jer nikad ne znaš kada ti nešto što si naučio na pub kvizu može zatrebati u životu.

Kako natjecanje u kvizovima usklađuješ s akademskim obvezama?

Uopće nije problem uskladiti s akademskim obvezama – skoro se svi kvizovi održavaju u večernjim terminima zbog igrača koji rade ili idu na fakultet, odnosno da mogu uskladiti poslovno i privatno. Naravno, ako je situacija takva da večer moram iskoristiti ispunjavajući obveze za fakultet, znaju se prioriteti.

Kako si se odlučio na Potjeru?

Televizijske kvizove pratim od malih nogu, još od prvog emitiranja Milijunaša 2002. godine ako se ne varam kad sam napunio šest godina. Od onda sam pratio sve kvizove na televiziji zbog toga što mi je jedan od životnih snova nastup na jednom od njih, što se i konačno dogodilo kad su me pozvali na Potjeru. Također moram napomenuti da mi je žao što se nisam stigao okušati u prijašnjim kvizovima, pogotovo Najslabijoj karici koja mi je bila najdraži kviz, zbog godina, ali vidjet ćemo kakve kvizove i koncepte nosi budućnost.

Jesi li se snašao u postupku prijave? Koliko je teško doći do toga da te pozovu na snimanje?

Postupak prijave sam je po sebi vrlo jednostavan, putem službene web stranice kviza ispuniš svoje podatke i opišeš svoj karakter, nakon čega slijedi test znanja koji nije pretežak, ali nije ni prejednostavan. S prijavama sam počeo odmah nakon položene državne mature iako ih nisam shvaćao pretjerano ozbiljno. Kada sam počeo s pub kvizovima, ponovno sam ispunio obrazac za prijavu te ovaj put riješio test bez pogreške. Zvali su me nakon nekoliko mjeseci. Stvar je u tome što za snimanje žele oformiti ekipu s različitim profilima kandidata, a kandidata mog profila ima zaista puno (muško u dvadesetima, sa zemljopisom, sportom i glazbom kao najjačim kategorijama) te se zato dogodi da se duže čeka na poziv. Unatoč tome samo treba biti strpljiv i uporan i poziv će već doći.

Koji su ti bili najveći strahovi oko snimanja?

Najveći me strah bio treme, odnosno da će me trema zablokirati i da neću imati ni jedan točan odgovor u početnoj minuti brzopoteznih pitanja.

Koliku ulogu ima trema?

Kako kod koga. Mislim da svatko tko dođe prvi put ima popriličnu tremu. Kad sam išao prvi put, dogodila se situacija da se snimanje moralo odgoditi zbog neočekivanih tehničkih problema, što se meni na kraju pokazalo odličnim jer čim sam došao idući put, trema je bila znatno manja. Također ovdje moram pohvaliti i bivšeg voditelja Potjere, Tarika Filipovića koji svojom komunikacijom s natjecateljima prije i za vrijeme snimanja zaista učini da ta trema praktički nestane te da pokažeš svoje znanje u najboljem svjetlu.

Jesi li se brinuo zbog pitanja iz struke ili su ti ona predstavljala olakšanje?

Predstavljala su mi olakšanje jer sam znao odgovore na njih. Da je bilo suprotno, mislim da bi bilo sve osim olakšanja. (kao treba biti smiješno**)

Imaš li neki kvizaški moto?

Nemam, ali imam zlatno pravilo koje slijede svi kvizaši, a to je da i ako ne znaš točan odgovor, napiši bilo što, makar i najveću glupost, i dalje je veća šansa da će biti točno nego praznina na obrascu. Primjerice ako se traži neka osoba iz SAD-a, a nemam pojma tko je, napišem Johnson. (isto kao smiješno**)

Hoćeš li se okušati još koji put na sličnim kvizovima ili na istome?

Naravno da hoću. Nadam se novom nastupu na Potjeri, kao i nastupu na Milijunašu na kojem želim nastupati otkako pratim kvizove. Nema odustajanja dok im ne uzmem lovu. (funny**)

Na kraju nas je Jan pozvao da se svakako, ako smo u prilici, okušamo u kojemu pub kvizu jer se ondje kvalitetno provodi vrijeme, a možemo i naučiti nešto novo i korisno. Dodao je i kako se ne trebamo bojati da nećemo ništa znati jer svatko nešto zna – svi su kvizovi koncipirani tako da se može naći ponešto za svakoga kako bi sudjelovao što veći broj ljudi. Svidjet će vam se i nemate što izgubiti!

Razgovarala Valentina Blažinkov

Comments are closed.

Proudly powered by WordPress | Theme: Baskerville 2 by Anders Noren.

Up ↑